Biti animator znači biti tu za drugoga

Budući da nam je Godina vjere na samom izmaku i pripreme za novu pastoralnu godinu su pri samom kraju razgovarali smo s Danijelom Tomić koja nam je otkrila neke nove projekte i očekivanja od nove godine. Ova mlada, uvijek nasmijana apsolventica Katoličkog bogoslovnog fakulteta u novoj pastoralnoj godini neizmjerno se raduje novim animatorskim projektima i službenoj potvrdi njezina poziva vjeroučitelja. Kao animatorica u svojoj župi sv. Petra apostola umrežila se s drugim animatorima Zaprešićkog dekanata kako bi zajedničkim snagama pokrenuli nove projekte. Uz to, Danijela marljivo radi na projektima Ureda za pastoral mladih, a već drugu godinu za redom dio svog ljetnog „izležavanja“ odvojila je za animatorsko ljeto na Malom Lošinju kako bi animirala naše mlade da se aktivnije uključe u pastoralni rad svoje župe.

Danijela, nakon ljetne (polu)stanke ponovno si zasukala rukave i bacila se na pravi posao. Početak pastoralne godine za tebe znači i sastavljanje nove „to-do“ liste. Vrlo si aktivna u svojoj župi sv. Petra u Zaprešiću. Evo, u subotu ste imali prvo klanjanje za mlade u novoj pastoralnoj i akademskoj godini. Možeš li s nama podijeliti svoje dojmove i planove za nadolazeće razdoblje?  

Da, moglo bi se to tako reći. No, sama sigurno ne bih mogla ništa pa u suradnji sa župnikom Ivanom Frkonjom, župnim vikarom Darkom Bručićem Pavukom i naravno mojim kolegama animatorima, kojih iz godine u godinu sve ima više, sve uspijemo organizirati i to uvijek bude zadovoljstvo i blagoslov nakon svake aktivnosti. Naši pastiri imaju potpuno povjerenje u nas i to nam puno znači. Bez njihove podrške i vjere u nas, ne bismo mogli napraviti toliko kao do sada i na tome sam im jako zahvalna. Ovo klanjanje je bilo prvo nakon ljetne stanke i s novim kapelanom pa je bilo još posebnije. Za prave dojmove, morate doći i doživjeti. Planova za nadolazeće razdoblje ima jako puno, ali neki s kojima se ponosimo i koji su već tradicija u župi su upravo ova mjesečna klanjanja, zatim dekanatska adventska duhovna obnova, mjesečne tribine s jako zanimljivim temama i gostima, kreativne radionice u adventu, koncert našeg zbora mladih „Stijene“, besplatne instrukcije i slični projekti na koje smo ponosni, ali svi će ti projekti biti osvježeni novim idejama i drugačijim pristupom. Nove ideje su još u razvoju, ali kad dođe vrijeme za njih sve ćemo na vrijeme obavijestiti.

Klanjanja za mlade vrlo su česta kod vas, zar ne? Zanimljivo je da klanjanja pripremate sami. Budući da mnogim mladima priprema vlastitih programa bez "mentorstva" predstavlja maleni problem, možeš li podijeliti neki dobar recept kako složiti dobro klanjanje?

Što se tiče klanjanja, mi animatori zajedno sjednemo, odaberemo temu, podijelimo zadatke i pišemo klanjanje koje se već tradicionalno održava svake treće subote u mjesecu i namijenjeno je mladima naše župe, ali i dekanata. Uh, pravog recepta nema. Mi molimo Gospodina da nam ukaže kojim putem bi trebale razmišljati i jednostavno nas Duh vodi i samo vlastita razmišljanja prenesemo na papir, ostalo je Njegovo djelo. No, kad se piše meditacija ili bilo koji dio klanjanja, važno je jako držati se teme koju ste si zadali i dati prostora ljudima da sami, u tišini razgovaraju s Isusom jer su zato i došli. Nisu došli slušati tuđa razmišljanja, ona su tu samo kao putokaz i pomoć.

Kao animatorica mladih djeluješ i na razini dekanata. Suradnja župa u okviru dekanata s godinama postaje sve čvršća i bolja, iako je mnogima još uvijek nedovoljno poznata. Možeš li nam ukratko opisati kako funkcionira vaše mini-vijeće mladih? Imate li već projekte u planu na dekanatskoj razini koje nam možeš otkriti, neku ekskluzivu?

Naš zaprešićki dekanat tako funkcionira već dvije godine. Nalazimo se na razini dekanata s animatorima i župnim vikarima. Sastanci su jednom mjesečno i tada prolazimo kroz projekte koji su iza nas i imamo malu evaluaciju kako bismo popravili eventualne pogrješke i bili bolji, a onda iznosimo nove ideje, projekte te usklađujemo sve vremenski i tematski. Važno nam je da se mladi dekanata povežu što više i da jedni drugima budemo podrška i pomoć. Pjevamo jedni drugima na koncertima, organiziramo dekanatske duhovne obnove, ministrantska okupljanja, tribine i kateheze kad je potrebno. Evo, ekskluzivno ću vam onda otkriti da je prvi takav projekt baš u adventu kada naša župa sv. Petra apostola u Zaprešiću organizira adventsku duhovnu obnovu za naš dekanat već petu godinu za redom. Svi ste pozvani!

Osim u župi i dekanatu vrlo si aktivna i u Uredu za pastoral mladih. Koje je tvoje područje djelovanja u Uredu? Postoji li projekt Pastorala mladih koji te posebno veseli i ispunjava?

U Uredu za pastoral mladih sam vanjski suradnik i pišem za web. Moje sadašnje područje djelovanja su teme na webu, a i za svaki drugi oblik pomoći koji mogu pružiti rado se odazivam. Tu i tamo ćete me naći i u samom Uredu. To je jedna posebna prilika i za to sam zahvalna dragom Bogu i povjereniku Ivici jer bez njegova povjerenja u sve nas, ne bismo mogli tako djelovati. Veseli me svaki projekt, ali jedan mi je uvijek posebno na srcu, a to je animatorsko ljeto na Malom Lošinju. U tom projektu se za mene našlo mjesto animatora i na tome sam jako zahvalna. Hodočašće u Mariju Bistricu je uvijek veliki izazov, ali kasnije i veliko zadovoljstvo kad vidimo te nasmješene mlade pune Duha. Projekt poput fotografije za papu Franju je također posebno iskustvo i blagoslov je da sam bila dio toga. Kao što vidite, teško se odlučiti za samo jedan...

Već dugi niz godina sudjeluješ u Animatorskom ljetu. Koliko se boravak na Lošinju razlikuje u ulozi animatorice u odnosu na sudionike? Što tebi Lošinj znači?

Već drugu godinu za redom sam animatorica na Malom Lošinju, a prije sam kao sudionik bila dva puta. To se ne može riječima opisati. To je posebno iskustvo i poseban blagoslov. Postoje razlike, naravno, jer kao animator imaš posebnu odgovornost, vrijeme je ključan faktor i sve treba biti onako kako treba da bi sudionici doživjeli to animatorsko ljeto onako kako je zamišljeno. Kao sudionik imaš drugačije ciljeve i drugačija očekivanja nego kada si animator. No, to je dar i tako mu treba i pristupati. Animator je tamo onaj koji je opet na usluzi, a ne netko tko je tamo glavni. On je tu da pomogne Povjereniku i ima priliku svjedočiti svoju vjeru. I tu se opet toliko više primi nego što se daje i ja ću biti svima zahvalna do kraja života jer su me nekim svojim primjerima i svjedočanstvima naučili kako biti bolja. Animatorsko ljeto na Malom Lošinju je za mene odmor za dušu. Ja znam reći da je to mjesto koje, čim mi duša ugleda tu kuću, kaže: „Došlo vrijeme da se i ja odmorim.“ To je prilika da uđeš u svoju nutrinu i posvetiš nekoliko dana samo Bogu, a opet si okružen divnim ljudima, svećenicima svjedocima i prirodom koju je Bog tako čudesno stvorio. Ne možeš tražiti više.

Animatorica u župi, animatorica u dekantu, animatorica na Lošinju, ti stvarno voliš to animiranje! Što za tebe znači biti animator, zašto ti je to toliko važno? Koliko to utječe na tvoj život kao vjernice?

Biti animator znači biti tu za drugoga. Isus nas uči da ljubimo bližnje kao samog sebe. Nema trenutka u animatorstvu za župnu zajednicu u kojoj jesam koji nije mene učinio boljom osobom i boljom kršćankom. Taj osjećaj i taj blagoslov od Gospodina ne možemo i ne trebamo zadržati za sebe. Zato, sve ono što dobijem, a dobijem puno više nego dajem, želim podijeliti s drugima. Zato jesam animator, svjedok svoje vjere u konkretnom djelovanju.

Što očekuješ od nove pastoralno-katehetske godine? Imaš li već nešto u planu?

Od nove pastoralne godine očekujem samo da ćemo sijati sjeme koje nam daje Gospodin i da će već netko u budućnosti to žeti. Ne trebamo se opterećivati kvantitetom na našim aktivnostima u župama, već kvalitetom onoga što radimo. Ako radimo srcem i za Krista, ne može biti loše. U to moramo vjerovati. Planova ima puno pa uz Božju pomoć ih treba samo realizirati. Naša župa ima mogućnost na lokalnom radiju Zaprešić svake nedjelje u 13.15 sati emitirati vjersku emisiju „Glas iz pustinje“ i to je projekt u koji se sve više uključuju upravo mladi naše župe i ove godine krećemo u novom ruhu pa se tome posebno veselimo. Također, svaki dan u 6.30 emitiraju se „Dobre misli za dobar dan“ koje su na našem radiju jako slušane i to radimo na nivou cijelog dekanata. To je jedan ovako poseban projekt i to u suradnji s jednim od naših medija u gradu pa smo jako sretni zbog toga. To je nešto drugačije pa se nadamo unijeti nešto novo i mladenačko u taj projekt.

Za sam kraj našeg malog razgovora, zamolila bih te da iskoristiš svoje animatorske vještine i pošalješ poruku mladima zašto bi se trebali aktivno uključiti u rad svoje župe i dekanata.

To je teško, ali probat ću ovako nečim iskustvenim. Znate kad vam dođu prijatelji doma i želite da se uvijek ugodno osjećaju, da im pripremite sve kako bi se osjećali dobrodošlo, prihvaćeno, da im bude zabavno, lijepo, ali i da podijele nešto važno s vama što im se u životu događa. E, sad tako zamislite svoju župnu zajednicu. Crkva je vaš dom, svi župljani su vaši prijatelji, a vi ste domaćin. Kako želite da se osjećaju vaši prijatelji u vašem domu, to prenesite na animatorstvo u župi i vidjet ćete plodove. I volim jednu uzrečicu: „Isus nije rekao da će biti lako, samo da se isplati!“ Ne treba veći razlog da se uključite u rad svoje župe, dekanata ili čak Pastorala (nad)biskupije. I nemojte se zaboraviti dobro zabaviti dok to radite.