Razgovor s Antom Čaljkušićem i Majom Devaj

Borba za one koji se ne mogu braniti

"Moramo reći odlučno DA životu, i to bez oklijevanja!", kaže papa Franjo. Odlučno DA životu rekli su i mladi uključeni u inicijativu "40 dana za život" čiji je jesenski dio započeo u srijedu, 24. rujna. U središtu kampanje su molitva, post, miroljubivo bdjenje i osvještavanje lokalne zajednice. O pravu na život, plodovima proljetnog dijela kampanje te tijeku jesenskog dijela, razgovarali smo s inicijatorom kampanje Antom Čaljkušićem i volonterkom i organizatoricom bdjenja ispred zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica Majom Devaj.

Grad Zagreb je 24. rujna nastavio inicijativu "40 dana za život" koju je započeo u korizmi ove godine. Inicijativa je u svijetu okupila 625 tisuća volontera u 539 gradova i 24 države... Reci nam nešto više o nastanku inicijative i kako ste došli na ideju da ju dovedete i u Hrvatsku?

Maja: Inicijativa „40 dana za život“ je pokrenuta u SAD-u (Bryan-College Station, Teksas) 2004. godine, od četvero ljudi koji nisu željeli odustati od toga da se zatvori klinika za pobačaj "Planned Parenthood" u njihovu mjestu. Budući da više nisu znali kako bi se borili protiv nje (nakon dvije godine prosvjedovanja, peticija i drugih aktivnih nastojanja), počeli su tražiti Boga za pomoć i On im je otkrio vremenski okvir od 40 dana. Odlučili su 40 dana moliti i postiti za prestanak pobačaja, tj. za zatvaranje te klinike, 40 dana miroljubivo bdijeti 24 sata svaki dan i osvješćivati lokalnu zajednicu o problemu pobačaja u njihovu gradu. Rezultat te molitve i bdjenja bio je smanjenje stope pobačaja u toj klinici za 28%. Iako su organizatori bili iscrpljeni i pomislili da im je ta kampanja zadnja u životu, počeli su se javljati i drugi gradovi sa željom da i oni organiziraju 40 dana u svojoj sredini. Tako je u jeseni 2007. godine pokrenuto "40 dana za život" kao nacionalna kampanja u koju se uključilo 89 gradova, iz 33 savezne države SAD-a. S ovom jesenskom kampanjom slave 10. rođendan. Najzornije svjedočanstov prikazuje promotivni video. U Hrvatsku je inicijativa "40 dana za život" došla na prijedlog prijatelja Anti Čaljkušiću, s kojim je razgovarao o problemu pobačaja kod nas i u svijetu i to na sam Božić 2013. u Antinome i Sarinome domu. Odlučili su se pomoliti i otvoriti Božju Riječ, otvorili su drugu knjigu Ljetopisa 7,14: „Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.“ Kada su Ante i njegov prijatelj koji želi ostati anoniman, krenuli proučavati tu međunarodnu ekumensku inicijativu prvo na što su naišli jest citat koji je glavna misao vodilja same inicijativa "40 dana za život", a to je upravo druga knjiga Ljetopisa 7,14. To je Anti i prijatelju bio znak da svakako treba pokrenuti inicijativu u Hrvatskoj. I tako je Ante okupio prijatelje s kojima je uz organizacijsku pomoć međunarodnog koordinatora inicijative Roberta Colquhouna, u veljači ove godine  krenuo u organizaciju inicijative "40 dana za život".

Inicijativa ne samo da se nastavlja, nego se i proširuje. U jesenskom dijelu molit će se i bdjeti i u Splitu, Osijeku, Vinkovcima, Rijeci i Sisku, a u Zagrebu petkom i subotom po noći. Kako se uključiti?

Maja: U većini gradova se bdjenje odvija svaki dan od 6:30 do 18:30 sati , a u Zagrebu imamo dodatno od petka u 6:30 do nedjelje u 18:30 NON STOP bdijenje. Uključiti se može preko web stranice www.40danazazivot.com, putem e-maila: 40danazazivot@gmail.com ili telefona 091/ 7241 044.

U Zagrebu se nastavlja moliti ispred KBC-a Sestara milosrdnica. Kako kažu statistike, godišnje se samo u toj bolnici napravi preko petsto pobačaja. Kakve su reakcije nakon proljetnog dijela inicijative? Imate li podatke o spašenim životima i utjecaju na mlade majke?

Ante: Jedan ginekolog je rekao da preuveličavamo brojke. Broj se uistinu kreće oko 500 pobačene djece godišnje ako se uz namjerne prekide trudnoća uzmu i namjerni prekidi trudnoća zbog "abnormalnog produkta začeća". To je stručni termin za djecu s određenim teškoćama u razvoju. Kao vjernici zalažemo se da svaka ljudska osoba ima pravo da se rodi i da ima isto dostojanstvo i veličanstvo. I naravno, nikad nećemo znati koliko se ilegalnih pobačaja radi u bilo kojoj od zagrebačkih bolnica. Reakcije na miroljubivo bdjenje su uglavnom bile pozitivne i od bolničkih djelatnika i prolaznika. Samo nas je par pojedinaca pokušalo diskreditirati i poniziti. Svakako smo utjecali svojim bdjenjem na osvješćivanje ljudi. Nudili smo moralnu, duhovnu i materijalnu pomoć. Tri osobe su nam se obratile da im pomognemo: rudna majka, bivša ovisnica; majka trudne kćeri u jako teškim materijalnoj situaciji; par koji se zauzeo za trudnu prijateljicu. U odličnoj smo suradnji s udrugom "Betlehem" i udrugom "Djetešce, na Sunašce" koje pružaju svu potrebnu pomoć. Nemamo direktni podatak da se netko od trudnica odlučio na trudnoću zbog naše inicijative, no znamo da je u bolnici Svetoga Duha došlo do prekida pobačaja. Predstojnik ginekologije dr. Berivoj Mišković rekao mi je da su se svi ginekolozi službeno pozvali na priziv savijesti. To je velika stvar. Predstojnik ginekologije u bolnici "Sestara milosrdnica", pred kojom molimo, dr. Krunoslav Kuna tvrdi da broj pobačaja u toj bolnici konstantno opada. On je otvoren u ovome trenutku i za to da se nađe prostorija u svrhu savjetovališta za trudnice. Možda jesu, a možda i nisu doprinjele tome i naše molitve i bdjenje. No, vjerujemo da ova inicijativa itekako utječe na cijelu javnost. Tako je i nekoliko žena koje su učinile jedan ili više pobačaja zajedno s nama redovito bdjelo pred bolnicom. Jedan od velikih znakova da Bog vodi naše bdjenje, bio je na prvi dan bdjenja 6. ožujka taman kad sam počeo predvoditi zajedničku molitvu oko 6:45 sati. Bio sam napet i pomalo u strahu, pitao sam se hoće li sve dobro proći. Spustila se bijela golubica pored nas i promatrala nas je. Svi smo bili ganuti.

Jedan od velikih znakova. Ima ih još?

Ante: Da. Osim citata iz Biblije i bijele golubice, treba navesti da sam sa svojom ženom Sarom nekoliko puta pokušavao plasirati negdje njezinu pjesmu "Hvala ti" (prema psalmu 139). Napisala ju je 2010. godine. Znali smo da Bog ima svoj naum s njome. Kako je pjesma zahvala Stvoritelju na daru života, rekoh zašto je ne bismo uzeli kao himnu inicijative. Snimili smo je bez ikakvih problema i nekoliko dana poslije saznali da je također jedna od glavnih misli vodilja inicijative upravo taj psalam. Veliki znak da Duh Sveti vodi inicijativu za nas katolike je blagoslov i podrška pape Franje. A u Hrvatskoj su nas javno podržali pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i riječki nadbiskup Ivan Devčić. A još neke velike plodove navest ćemo vam drugom prilikom.

Jesu li vam se ikada ljudi priključili spontano, ljudi s ulice i oni koji su vidjeli da molite na tu nakanu?

Ante: Da, pogotovo sad kad se već zna što je to inicijativa "40 dana za život". Kao i ranije, i sada nam se priključuju ljudi koji dođu u bolnicu na pregled ili terapije pa nam se usputno na sat ili pola sata priključe. Neki su tako s nama svaki dan. Ima i samih zaposlenika koji nam se prije ili nakon posla priključe. Čak nam dolaze i sami doktori i medicinsko osoblje pa nam zahvale što molimo.

Na koji način objašnjavate ljudima posljedice i stvarnost pobačaja? Jesu li ljudi uopće zainteresirani znati pravu istinu i pozadinu takvog čina?

Ljudski život počinje začećem. To je Crkva uvijek naučavala i uvijek će stajati pri tome. I znanst je to dokazala. Svaka ljudska osoba ima pravo na život. To je osnovno i temeljno pravo. Svaki čovjek je poseban, originalan, neponovljiv u povijesti čovječanstva i dragocjen u Božjim očima. Bog je životvorac, stoga nitko nema pravo oduzeti nevinome i najslabijem čovjeku život. Svi razlozi koji ljudi traže da bi opravdali ubojstvo nerođenoh djeteta su neopravdani. Navodimo i mnoge primjere i slike kojima branimo pravo na ljudski život i njegovo dostojanstvo. Većina je ljudi indiferentna i neizanteresirana po pitanju pobačaja, no potrebno je učiniti jako malo da bi ih se zainteresiralo. To mi činimo, i imamo uspjeha.

Pobačaj je zapravo najčešći uzrok smrti u svijetu. Godišnje u svijetu život putem pobačaja izgubi više od 42 milijuna djece. Iako je pobačaj u Hrvatskoj ilegalan, za sam čin postojeći zakoni ne predviđaju kaznu. Jeste li razmišljali o pokretanju pravne bitke za bolju regulaciju zakona?

Ante: Inicijativa "40 dana za život" je isključivo molitvena inicijativa bez ikakvog političkog aktivnog angažmana. Dakle, mi molimo i za zakonodavce. Vjerujemo da će molitva uroditi plodom te da će se naći hrabri i odvažni ljudi koji će se truditi politički i zakonski pozabaviti ovim problemom. Treba naglasiti i sljedeće: mi kao vjernici štitimo ljudski život od samog začeća. Stoga, iako ovdje pričamo o pobačajima kao kirurškim zahvatima, treba spomenuti da su nedopustiva sva abortivna kontracepcijska sredstva, umjetne oplodnje i sve metode koje na bilo koji način ubijaju tek začetu djecu. Stoga, riječ nije samo o 42 milijuna ubijene djece godišnje, već na desetke desetke milijuna više.

Zanimljivo je kako konvencije o ljudskim pravima istovremeno promiču pravo na život kao najveću vrednotu svakog pravnog poretka, a s druge strane dajući pravo ženama diljem svijeta da slobodno odlučuju o svome tijelu, narušavaju to temeljno ljudsko pravo. Paradoksalno, zar ne? Je li ta sloboda pitanje oko kojeg najviše lomite koplja s neistomišljenicima? Što vam još spotiču?

Neistomišljenici uglavnom govore već naučene fraze iza kojih oni zapravo nemaju nikakvih većih argumenata i stajališta. Većina upije nešto, a da stvarno ne poznaje problematku. Manjina je pak nešto lukavija i pokušava udariti na emocije ili sofističkim argumentacijama navući sugovornika na krivi zaključak. Na kraju se uvijek dođe do pitanja trudnoće nastale silovanjem. To je uistinu jako važno pitanje i treba o njemu puno govoriti upravo zbog toga da se još jače naglasi da je svako začeto dijete ljudsko biće sa svim pravima, da nije je ono u potpunosti nevino i nije krivo za teški zločin svoga tate, stoga bi pobačaj bio još jedan težak zločin nad nevinim ljudskim bićem, bio bi to i ponovni šok za silovanu ženu. Slobodno pitajte psihijatre koji bi vam lagali kada ne bi priznali da pobačaj poslije silovanja ne bi utjecao na psihofizičko stanje žene. Pobačaj je uvijek rana na ranu, trpljenje na trpljenje. Zato je važno da se u tim slučajevima maksimalno uključi zajednica i pomogne toj ženi moralno, duhovno i materijalno. Na nama je dužnost da pružimo svu potrebnu ljubav da ona može u miru donijeti to dijete na svijet. Ako pak ne bi mogla gledati dijete, slobodno ga može dati u dječji dom ili na posvojenje ili udomljenje. Mi kao vjernici, trebamo reći i to da nas Isus Krist poziva na ljubav prema mrziteljima i tlačiteljima, poziva nas na praštanje. Nema veće ljubavi nego donijeti na svijet dijete koje je nastalo silovanjem. I majka to može shvatiti. Iako su to jako, jako rijetke situacije, imamo i nekoliko osoba u svijetu nastale silovanjem koje su javno zahvalile svojim majkama što su ih rodile.

Zašto bi se mladi kršćani trebali uključiti u ovu inicijativu?

Kršćanin je pozvan biti svjedokom i navjestiteljem radosne vijesti. Taj Isusov nalog je dan svima. Svatko od nas treba biti zagovaratelj istine i ljubavi, praštanja i milosrđa. Činimo veliki grijeh propusta ako se ne aktiviramo u zajednicu i sebe darujemo tamo gdje vlada tuga, žalost, siromaštvo, smrt. Djela milosrđa i posta su krila molitve koju upućujemo Gospodinu. Vjera bez djela je mrtva. A borba za život jest temeljna borba. Sa životom sve počinje. Ova je inicijativa je i ekumenskoga karaktera, okuplja sve kršćane. To je divno. A i sveti Ivan Pavao II. je zavapio da je hitno potrebna jedna velika svjetska molitva za prekid pobačaja. Sveta majka Terezija naglasila je kako nema blagoslova ona zemlja koja ubija vlastitu djecu. Duboko vjerujem da Hrvatska neće doživjeti gospodarski, kulturni i bilo koji zaokret, ako se prvo duhovno ne preobrazi, ako ne počne cijeniti i čuvati ljudski život od začeća. Zato bi se svi trebali uključiti u borbu za ljudski život, za prekid pobačaja, za obraćenje majki i očeva, medicinskog osoblja i svih onih koji na bilo koji način podupiru pobačaj (bilo kirurški zahvati, bilo abortivu kontracepciju, bilo umjetne oplodnje). Ovim putem preporučamo fertilityCare sustav i NaPro liječenje svima onima koji ne mogu imati djecu. Ovo je najučinkovitija metoda, a metoda za prirodno planiranje obitelji.

Majo, što tebi osobno ova inicijativa znači?

Maja: Za mene je ona borba za one koji se ne mogu braniti ili vikati, jednostavno mi smo njihov glas i vidljivi znak. Na neki način njihovi vidljivi "anđeli čuvari". Dolazim iz brojne obitelji gdje nam je bilo normalno dijeliti i odgajali su nas da svatko ima pravo na život bilo dijete zdravo ili bolesno.

Autor: Martina Andrijević

Objavljeno: 29. 09. 2014. u kategoriji Svjedočanstva