Branite, gradite, volite!

Hrvatski branitelji, stopostotni ratni vojni invalidi već više od sto dana žive u šatoru kojeg su podigli ispred Ministarstva branitelja u Savskoj. Borba koja je započela kao borba za vlastito dostojanstvo i braniteljska prava, u razočaranosti sustavom i braniteljima tako svojstvenom neopisivom brigom za narod za koji su se borili da mu osiguraju Domovinu, prerasla je u vapaj za boljim životom svakog hrvatskog čovjeka. Što im daje snagu da ustraju u ovoj novoj borbi i kakve nade polažu upravo u nas mlade, otkrili su nam u razgovoru Goran Malinović – Brzi, Jeronim Barišić – Jerry, Božidar Perhot, Tihomir Pišonić i Ivica Vujica.

Prije više od sto dana započeli ste svoj prosvjed. Zašto ste se odlučili na prosvjed i podizanje šatora ispred Ministarstva branitelja? Koja su braniteljska prva narušena i ugrožena?

Braniteljski prosvjed započeo je 20. listopada 2014. godine. Došli smo u Ministarstvo branitelja na radni sastanak s ministrom, s ciljem da zaštitimo dignitet Domovinskog rata, da zaštitimo spomen na naše poginule branitelje - suborce, da ukažemo na nepravilnosti koje se čine već godinama, no tada smo bili istjerani iz Ministarstva pod izlikom da Ministarstvo i država nemaju novca, a na tom radnom sastanku su se najmanje tražila financijska, tj. materijalna prava. Drugi dan prosvjeda, nažalost, umrla je naša heroina Nevenka Topalušić, koja je bila i medicinska sestra u Drugoj gardiskoj brigadi – „Gromovima“. Odmah u srijedu smo napravili koordinaciju i mi, stopostotni ratni vojni invalidi, smo odlučili ostati ovdje. Već je u srijedu predsjednika stopostotnih ratnih vojnih invalida gospodina Đuru Glogoškog nazvala gospođa Vesna Nađ u 5.10 minuta i ponudila nam smještaj u bilo kojem hotelu u Zagrebu i obećala da će naša prava biti vraćena natrag, samo da se raziđemo kućama. Mi nismo na to pristali jer smo kroz svoje iskustvo nučili čitati između redaka, upoznali smo svoja prava i nisu nas mogli prevariti. Na jednoj tiskovnoj konferenciji smo primjetili da ljudi još ne znaju što to mi zapravo tražimo i jako mi je žao zbog toga. Mi tražimo, ovim prosvjedom, ostavku ministra Predraga Matića s kojim nismo uspjeli ostvariti nikakavu suradnju, i njegova dva pomoćnika: gospođe Vesne Nađ jer je ona kreirala ovaj novi zakon i Bojana Glavaševića, koji je imao već niz istupa protiv branitelja te ponizio branitelje, posebno one koji su svoj život ugradili u temelje ove naše Domovine Hrvatske. Tražimo da se vrati stari zakon, tj. da se sva prava vrate hrvatskim braniteljima.

Nije vam bilo lako. Ovdje ste proveli i blagdane, a i dane s najnižim temperaturama koje su hrvatski termometri bilježili zadnjih godina... Što vam najteže pada? I što je to što vas i dalje drži ovdje i daje vam snagu da ustrajete u ovoj borbi?

Ništa nam nije teško, imamo toliko vjere u naše ideje da ćemo izdržati i ostale blagdane koji su pred nama. I Uskrs i, ako treba, i sljedeći Božić, jer imamo cilj, a cilj je da hrvatski čovjek bude zadovoljan, da hrvatski radnik bude zadovoljan, da hrvatska mladež ostaje u Hrvatskoj, da vi mladi budete zadovoljni, da živite sretno, da se ženite, rađate djecu i da dočekate svoj život i budućnost u svojoj Hrvatskoj zadovoljni. Snagu nam daje zajedništvo. Držimo se zajedno kao devedesetih. Najveći poklon za Božić su mi ovi ljudi ovdje, isto kao i devedesetih; tada sam imao braću, i danas ponovno imam braću. I duša puno toga može iskompenzirati uz njih - i hladnoću i sve ostalo. Narod se solidarizirao s nama, nismo gladni. Drago nam je da je narod prepoznao ovu našu borbu, iako ne svi, ali hvala im na tome. Ovdje smo više od sto dana upravo zbog vas. Zbog hrvatskog naroda. Mi kao hrvatski branitelji osjećamo da je hrvatski narod nezadovoljan. S ovim svojim prosvjedom želimo običnom hrvatskom čovjeku vratiti ljubav prema Domovini i osjećaj da se za Hrvatsku treba žrtvovati kao što smo se mi žrtvovali. Ovo je naša Domovina i vrijeme je da se probudimo. Ne želim se nikome više opravdavati zašto volim Domovinu, obitelj, svoju djecu i svoju vjeru. Zašto bih se ja ikome trebao zbog toga opravdavati? Što je tu loše? Zašto me se naziva pogrdnim imenima zbog toga?

Sami kažete da se narod solidarizirao s vama. Mnogi ljudi vam dolaze izraziti podršku, donose vam i hranu, donose vam toplu riječ, s vama zajedno i mole... Postoji li netko ili neka gesta koja je na vas ostavila poseban dojam?

Pa posebno je sigurno kada dođe stara baka od osamdeset godina i donese 10 dkg kave i litru milijeka, koje je uzela sebi od usta. To meni više znači nego milijun kuna. Jedna baka dolazi ovdje svaki petak s loncem juhe. Na njoj se vidi da je siromašna, a donese nama jesti, ona je upravo ona koja predstavlja naš narod, malog čovjeka. Važno nam je da je narod uz nas.

U borbi za svoja prava, dobili ste podršku i od naših biskupa, a ovdje u šatoru vas je posjetio i kardinal Josip Bozanić. Koliko vam znači podrška Crkve?

Devedesetih smo uz Crkvu i krunicu oslobodili naš narod, ništa drugo nismo imali. Podrška Crkve nam puno znači. Posjetio nas je i kardinal Josip Bozanić i još sedam biskupa. Za Božić smo slavili sv. misu na kojoj je bilo čak šest svećenika koji su nam tako dali podršku i jako nam puno to znači. Drago nam je što su i Crkva i narod prepoznali našu akciju i što stoje iza nas. Uz takvu podršku se ničeg ne bojimo.

Danas mnogi ne samo da žele obezvrijediti branitelje, već i iskriviti istinu o Domovinskom ratu. Bili ste na prvoj crti obrane, dali sve što imate za hrvatsku suverenost. Što je Domovinski rat u srcu jednog našeg branitelja?

Domovinski rat je, za sav narod, a posebno za branitelje, temelj moderne Hrvatske. Slobodna, moderna Hrvatska u kojoj svi sada možemo slobodno moliti, je nastala na Domovinskom ratu, na leđima, očima, nogama i rukama svakog branitelja. No, zato nama ne treba dizati spomenike, niti nam se klanjati, već samo treba voljeti i graditi sve ovo za što smo se borili i što smo oslobodili.   

Koliko vam je važna podrška i razumijevanje mladih generacija i što biste im poručili?

Mladi, volite ovo državu kao što je mi volimo. Ovo nije slučajno nastala država, ovo je naša država, u koju se sada svi mogu vratiti. Borili smo se za slobodnu i demokratsku državu, ali ona to sada još nije, jer naš narod odlazi, a mi smo se borili da se naš narod vrati. Ljubite i molite! Naša država je trenutno podijeljena, mi sada svoju nadu i vjeru polažemo u vas, u našu djecu koja su odrasla uz naše priče, vas koji ste imali priliku, za razliku od nas, i završiti školu i možete postići puno toga što mi nismo mogli, da ćete na tim temeljima graditi, biti pogon modernoj Hrvatskoj i na vama je dalje svijet. Mi ćemo vam biti podrška. Nemojte se bojati, iskoristite te školu i fakultete koje ste završili i uđite u naše institucije, ne bojte se sudjelovati u politici, uključiti se u nju. Branite, gradite i volite sve ono što ste naučili od svojih roditelja, od nas branitelja. Na tim temeljima gradite budućnost hrvatskog naroda i borite se da naši obrazovani ljudi ne odlaze raditi u inozemstvo i borite se da se vrate svi oni ljudi koju su morali iz Domovine otići.

Hvala vam što ste 100% za Hrvatsku i nas branitelje!
Na kraju vam se svi želimo od srca zahvaliti na svemu iako vama to već zvuči isprazno. Iako smo mi još tihi i samo s vama u molitivi, kada dođe naše vrijeme, kada skupimo još znanja i ljubavi prema Domovini i hrvatskom narodu, borit ćemo se i pokušati napraviti puno više nego do sada. A naša vrijeme je već i došlo. Hvala vam!