Mijenjajmo svijet s Bogom!

Dok radosni iščekujemo hodočaće mladih u Mariju Bistricu još se prisjećamo divnih fotografija koje su nam pristizale sa Svjetskog dana mladih iz Rio de Janeira. Jedna od osoba zaslužnih za to je i Viktorija Erjavec, volonterka SDM-a i vanjska suradnica Ureda HBK za mlade. Viktorija se odlučila podijeliti s nama svoje dojmove i doživljaje iz Rija kako bi posvjedočila plodove ovakvih susreta, te nas podsjetila na snažnu Papinu poruku kako mladi imaju moć mijenjati svijet ako to  rade s Bogom.

Viktorija, volonterka si SDM-a i vanjska suradnica Ureda HBK za mlade. Nedavno si se vratila iz Rio de Janeira. Koliko je Hrvata bilo na susretu? Koja je bila tvoja uloga?

Na ovogodišnjem XXVIII. Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru sudjelovalo je nešto više od 300 mladih iz Hrvatske. Sveukupno 53 mladih hodočastilo je u organizaciji Ureda HBK za mlade i tu su grupu sačinjavali mladi iz svih krajeva Lijepe naše, ali i BiH. Ja sam u Rio de Janeiro otputovala samostalno, jer sam se prijavila za ulogu volontera i zajedno s još četvero naših hrvatskih volonterki ponosno izvršavala dodijeljene zadačiće želeći skromno doprinijeti samom susretu. Sam opis volonterskog posla zapravo mi nije bio stran, znala sam i prije polaska  što ću tamo raditi. Radila sam to tijekom protekle 3 godine - prevoditi informacije, novosti u vezi susreta na hrvatski jezik i postavljati iste na službeni Facebook profil Svjetskog dana mladih na hrvatskom jeziku. Tijekom samog susreta prevodili smo ponajprije Papine riječi i poruke. Još od Madrida volonterka sam na službenom profilu Svjetskog dana mladih i ponosni smo što je i hrvatski među 21 svjetskim jezikom na kojem se mogu pronaći novosti vezane uz Svjetski dan mladih. Dakle, sve što ste mogli tijekom Svjetskog dana mladih pročitati na Facebook stranici susreta na našem jeziku, djelomično je proizašlo iz moje skromne prevoditeljske radionice. Sam tjedan susreta u mom je slučaju bio u potpunosti posvećen volontiranju, što me iznimno raduje. Nažalost, neke događaje i aktivnosti jednostavno nisam uspjela popratiti u tom tjednu, no tome unatoč radosti u srcu ne nedostaje.

Zašto je SDM važan za mlade katolike?

Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru moj je četvrti u nizu i osobno mogu posvjedočiti važnost Svjetskog dana mladih za mlade katolike. Blaženi papa Ivan Pavao II. imao je moćnu viziju kada je mladima svijeta odlučio pokloniti ovu ideju. Papa u miru Benedikt XVI. rekao je predivno jednom prilikom: „Svjetski dan mladih ima se razmatrati kao dio velikoga puta, stvara prijateljstva, otvara granice i čini vidljivim da je lijepo biti s Bogom, da je Bog s nama.“ Vjerujem da svatko, tko je sudjelovao na barem jednom Svjetskom danu mladih, može svojim iskustvom i doživljajem posvjedočiti ove riječi. Toliko mladih okupljenih zajedno u Kristu na jednom mjestu, radost u vjeri, dijeljenje iskustva, otvaranje novih vidika, međusobno obogaćivanje na bezbroj načina teško je u potpunosti opisati riječima, to treba doživjeti i djelima u svojim sredinama dalje prenositi. Završna sveta misa poslanja koju na kraju svakog susreta predvodi papa, jasno mlade šalje domovima i sredinama, kako bi doživljeno prenosili dalje, kako bi širili nadu, naviještali Riječ, bili svjetlo svojim bližnjima i potrebitima. Mladima je potreban ovakav susret kako bi osvijestili da nisu usamljeni. Uz to hodočasnici zajedno s domaćinima ostave itekako dubok i moćan trag vjere u mjestu i državi održavanja i to je ono što je neprocjenljivo. Osjećam da sam blagoslovljena što sam ja imala prilike prisustvovati na njih četiri i to je jedan od razloga zbog čega želim govoriti o doživljenom i proživljenom. Želim posvjedočiti da je mnogo toga što se mladima čini nemoguće zapravo moguće. Osobno se uvjerih u to. S Bogom je sve moguće, a mi mladi možemo mijenjati svijet i učiniti ga ljepšim, za to je tako malo potrebno. Upravo su poruke na tom tragu bile poruke svakog Svjetskog dana mladih.

Vjerujemo da još sređuješ dojmove i da ima mnogo toga što bi nam mogla ispričati, ali reci nam po čemu ćeš pamtiti ovaj susret? Kako si ti doživjela SDM u Rio da Janeiru?

Teško je sažeti sve doživljeno. Na susretu u Riju se mnogo toga trajno ugraviralo u moje srca...druženje s drugim volonterima, pristupačnost ljudi na ulici, radost koju osjetiš kada s prijateljima razmijeniš osjećaje trenutka samo jednim pogledom, smirujući zagrljaji prijatelja kada suze radosnice ne prestaju kliziti, pokušaji izgovaranja rečenica poput „na štriku se suši šareni škotski šosić“ na drugim jezicima, bolovi u trbuhu od neprestanog smijanja, bolovi u nogama od puno pješačenja, satovi podučavanja hrvatskog jezika mlađih domaćina, smiješne situacije kada pogrešno shvatiš što ti je rečeno i odgovoriš nešto sasvim drugog značenja, avanturističke vožnje gradom i upoznavanje određenih kutića grada, zajednička molitva međunarodnih volontera oko kipa Krista Otkupitelja, nagovaranje jednog kanadskog novinara da glumim Poljakinju i da zajedno s dvije druge Poljakinje izgovaram dvije rečenice na poljskom, pokušaj Brazilaca da izgovore moje ime - što je zvučalo ViktoriŽa, dijeljenje svih radosti i tuga s domaćinima - mama domaćica nakon 5 godina pronalazi posao, suosjećanje s gubitkom bližeg člana obitelji druge mame domaćice, ali i trenuci kada baka, slabo pokretna i slabovidna, baka od 87 godina, napravi ručno izrađenu pernicu samo za tebe... mogla bih tako u nedogled. Sve su to situacije, trenuci koje moj život čine ljepšim, bogatijim i osjećam da sam sa sobom u Hrvatsku ponijela veliki dio Brazila. Baš kao što je jedna od mojih domaćica napisala na papiru u trenutku oproštaja na aerodromu: „Dio Brazila ide u Hrvatsku, a dio Hrvatske ostaje u Brazilu“.

Ukazana ti je i jedna posebna čast. Bila si jedna od predstavnica kontinenata i čitala si molitveni zaziv na hrvatskom, zar ne?

Ovo što ću sada istaknuti ne vjerujem još uvijek da se dogodilo. Nekoliko dana prije samog Križnog puta primila sam mail od strane organizatora da sam zajedno s još šestero ljudi odabrana da budem jedna od predstavnica kontinenata na kraju Križnog puta. Totalna nevjerica nagnala me na provjeravanje te informacije. Uslijedile su dvije probe na pozornici na Copacabani, što su doživljaj za sebe, te sam Križni put u petak, kada sam uistinu imala čast predstavljati mlade Istočne Europe, izgovarajući zajednički molitveni zaziv na hrvatskom jeziku: „Neka Istočna Europa bude obilježena mirom i vjerskom slobodom.“ Kako zaboraviti Papine riječi, koje sam po ovom posebnom blagoslovu imala prilike uživo čuti na pozornici: ''Dragi prijatelji, prinesimo Kristovom Križu naše radosti, naše patnje i naše neuspjehe. Tamo ćemo pronaći Srce koje je otvoreno prema nama i koje nas razumije, oprašta nam, voli nas i poziva nas da nosimo ovu ljubav u našim životima, da volimo sve ljude, svakog brata i sestru, s jednakom ljubavlju.“

Jesi li uspjela razgledati Rio de Janeiro? Kako si doživjela grad, ljude i običaje?

Kako sam u Rio stigla tjedan dana prije međunarodnih volontera, uspjela sam zajedno s domaćinima i samostalno već u tom tjednu posjetiti određene zanimljive mi dijelove Rija, dok sam sigurno mnogima dvije najzanimljivije točke grada posjetila zajedno s hrvatskom volonterkom i prijateljicom Sanjom, prijateljicama volonterkama iz Venezuele i Slovačke, i dvoje prijatelja volontera iz Slovenije u tjednu kada smo imali treninge i pripreme volontera. Sam tjedan susreta posvećen je u potpunosti volontiranju, dok sam po završetku susreta ostala još desetak dana u gradu i posjetila još neke dijelove grada, uživala u šetnjama ulicama, zajedničkim trenucima s obiteljima. Grad je sam po sebi jednom riječju fascinantan.. Posjetivši  Corcovado doslovno sam se uštipnula ne bih li shvatila da sam uistinu tamo i da uživam u nevjerojatnom pogledu na grad. Dakle, grad je predivan, ali ono što tamo osvaja su ljudi prije svega.  Živjela sam i u južnoj, bogatijoj, zoni grada i u sjevernijoj, skromnijoj, no ova sjevernija je skromnija možda samo u materijalnom smislu. Velična srca je nanadmašna. Upoznala sam neke specifične običaje kako grada, tako Brazila u globalu. Vrlo su zanimljivi i veseli.

Do nas su dolazile divne fotografije s Copacabane. Kako je izgedalo bdijenje na jednoj od najpoznatijih svjetskih plaža?

Da, bdijenje se na kraju održalo na Copacabani, a ne na predviđenom Campus Fidei u Guaratibi. Obilna kiša spriječila je održavanje vikend dijela susreta u Guaratibi i bilo je potrebno mnogo napora i mnogo dodatnih vrijednih ruku da se sve iz Guaratibe uspije premijestiti na Copacabanu na vrijeme. Copacabana se taj završni vikend pretvorila u Mare Fidei (more vjere) i vjerujem da su i pristigle fotografije to posvjedočile. Toliko mladih na jednom mjestu, zajedno u vjeri, zajedno s Papom i sve to na Copacabani, gdje se održavaju tijekom godine razni događaji, uistinu je događaj za pamćenje i dijeljenje. Poseban trenutak za vrijeme klanjanja bio je trenutak tišine. Toliko mladih na jedno mjestu, pred Presvetim, u tišini. Nisam bila uživo vani, jer sam radila, ali vjerujte da smo u uredu svi zajedno s mladima u trenutku zajedničke tišine dijelili istu. Prisjetila sam se klanjanja s Benediktom XVI. na trgu u Zagrebu i one predivne tišine. Isto je bilo i na Copacabani, s milijunskom brojkom mladih. Neprocjenjivo!

Ovo je bio prvi SDM pape Franje. Kako si njega doživjela? Ima li neka poruka koju je papa uputio mladima, a koja te posebno dotaknula?

Papa Franjo osvaja. Osvaja svojim jasnim i glasnim porukama, osvaja svojom jednostavnošću, poniznošću, pristupačnošću, otvorenošću i iznenađuje u najpozitivnijem smislu. Pamtim trenutke kada bi blagoslovio dječicu, posebno dječaka koji mu je rekao da želi postati svećenik kad naraste, a Papa njemu da će moliti za njega. Na dječakovom licu u tom trenu zasjale suze radosnice. Nevjerojatan osjećaj kad već na tako maloj osobi vidiš koliko moćno doživljava Papine riječi. Svaka poruka koju je uputio imala je moćan odjek i mogla bih istaknute mnoge, no evo jedne: „Ne obeshrabrujte se nikad. Ne gubite povjerenje, ne dozvolite da ugasne nada. Stvarnost se može promijeniti, Isus računa na vas. Papa računa na vas.“ Podrška koju papa Franjo daje mladima nevjerojatna je. Smatram da možemo biti uistinu sretni što su posljednja trojica papa veliki prijatelji mladih. I stvarno, mi mladi možemo napraviti čuda. Možemo i trebamo mijenjati svijet, možemo i trebamo graditi bolje sutra! Papa je također rekao: “Dragi mladi, ne zaboravite nikad da ste vi polje vjere. Vi ste Kristovi sportaši. Pozvani ste graditi još ljepšu Crkvu i bolji svijet."

Idući susret održat će se u Krakowu 2016. Planiraš li biti dio i ovog SDM i zašto bi se mladi trebali odazvati na ovakve susrete?

Na kraju svakog Svjetskog dana mladih do sad emocije rade svoje i naravno da je zaključak do sad uvijek bio: da, naravno da idem. Ni ovaj put nije bilo drugačije, tim više što sam se baš u Riju imala prilike dva tjedna družiti s nekoliko predivnih poljskih volontera. Naravno da bih voljela nastaviti priču povezanosti sa Svjetskim danom mladih, zasad je tome tako sigurno nastavkom volontiranja iz kuće. Vjerujem da će biti onako kako treba biti, vođeno Njegovom rukom, no nekako osjećam da ova priča ima još nastavaka. Ima neka „tajna veza“  sa Svjetskim danom mladih. Radujem se Krakovu! Svi koji će biti u mogućnosti sudjelovati na susretu, neće požaliti, sigurna sam. Njihov život po susretu neće biti isti, bit će nevjerojatno obogaćen i oplemenjen novom energijom za predstojeće životne izazove, za hrabro življenje svoje vjere u svojoj sredini, zajedno s braćom i sestrama u Kristu.