Razgovor s Ivanom Tomas, urednicom rubrike "Razgovori"

Pastoral mladih je dio mene!

Svakoga petka na vašoj najdražoj mrežnoj stranici dočeka vas novo iznenađenje - razgovor s nekom zanimljivom osobom koja nas svojim životnim svjedočanstvom nadahnjuje. Danas vam donosimo jedan zaista poseban razgovor s jednom zaista posebnom osobom. Predstavljamo vam djevojku koja vam predano iz tjedna u tjedan donosi te zanimljive razgovore, našu urednicu Ivanu Tomas.

Ivana, predstavi se ukratko!

Ovo pitanje mi je uvijek teško i rađe prepuštam drugima da govore o meni. Moram priznati i da je poprilično neobično nakon svih razgovora koje sam radila za ovu rubriku biti s druge strane. Pokušat ću ipak pronaći nekoliko riječi jer je očito vrijeme da upoznate osobu čiji potpis viđate u ovoj rubrici. Moje ime je Ivana Tomas i dolazim iz župe sv. Petra apostola iz Zaprešića. Već sam nekoliko godina animator u župi, gdje u suradnji sa župnikom i kapelanom organiziramo razne projekte za mlade. Osim toga već niz godina pjevam u zboru mladih Stijene, a i aktivno sam uključena u rad Ureda za pastoral mladih. I ako se pitate, da, ostaje mi dovoljno slobodnog vremena i za druge aktivnosti poput druženju s prijateljima.

Po struci si učiteljica, ali zaplovila si u novinarske vode. Već si dvije godine urednica rubrike "Razgovori" na mrežnoj stranici Pastorala mladih. Je li to ti predstavljalo izazov?

Kažu za nas učitelje da moramo biti svestrani kako bismo uopće mogli raditi taj posao. Uvijek sam voljela pisati i prije nego što sam preuzela rubriku razgovora povremeno sam pisala za mrežnu stranicu Pastorala mladih. Razgovori su rubrika u kojoj svaki tjedan donosimo nova događanja, nova svjedočanstva vjere... Dakle, nije dovoljno samo obaviti razgovor, već svaki tjedan pronaći neku novu, prigodnu i zanimljivu temu ili svjedočanstvo. U tom pogledu mi je to bio izazov, ali nadam se da sam se dobro s njime nosila, o čemu će više moći reći čitatelji naše stranice. Meni je to uvijek bilo zadovoljstvo, mnogo sam naučila i zahvalna sam na ovom iskustvu.

Napravila si mnogo intervjua, upoznala puno zanimljivih ljudi. Tko je na tebe ostavio najveći trag? Postoji li neki razgovor koji je na tebe ostavio poseban dojam i zašto?

Istina, mnogo je intervjua iza mene i iz svakog sam nešto naučila i gotovo svaki je pomogao mom rastu u vjeri. Mnogo je svjedočanstava koja su me dotaknula i teško mi je izabrati jedan ili dva posebna. Međutim, kada bih morala birati, izabrala bih one s jakim svjedočanstvom vjere, poput razgovora s mojom dragom prijateljicom Nataliom Levak, jer su me naučili da sve mogu u Onome koji me jača. Zbog toga mi je ovo iskustvo vrlo dragocjeno.

Kroz razgovore mlade upoznaješ s različitim projektima, donosiš svjedočanstva aktivnih mladih vjernika, ali i poznatih osoba... Kolika je, prema tvom mišljenju, važnost razgovora kao novinarske forme za poticanje mladih na aktivnost i angažman? Misliš li da je čitanje intervjua potaknulo mlade se pokrenu, da sudjeluju u nekim događanjima itd.?

Vjerujem da razgovori mogu potaknuti mlade na aktivnije uključivanje u svoje zajednice jer oni donose nečije svjedočanstvo ili predstavljanje projekata na jedan živ i bliži način. Nadam da smo mladima koji čitaju naše razgovore uspjeli prenijeti entuzijazam s kojim smo ih radili. Pokušavamo uvijek biti u toku s aktualnim događanjima, pronaći osobe koje čine promjenu u svojim zajednicama, pa i one poznate osobe koje svojim svjedočanstvom sigurno privlače pozornost i dotiču mnoge. Vjerujem da se svatko od nas barem djelomično može pronaći u životnoj priči nekog drugog i da nam to u tom trenutku može biti smjernica za dalje. Ako smo to uspjeli postići, onda mislim da smo napravili mnogo.

Aktivno si uključena u rad Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Koliko ti to znači?

Rad u Uredu mnogo mi znači jer na taj način dajem drugima malo onoga što je Gospodin darovao meni. Osim toga, mladi u Uredu su slika onoga kakvi bi trebali biti aktivni, mladi katolici. Stoga sam jako sretna i zahvalna Gospodinu što sam imala prilike surađivati s njima i vjerujem da smo zajedno rasli u vjeri, nadi i ljubavi. Ured mi je donio mnoga divna prijateljstva i poznanstva. Zahvaljujući Uredu imala sam prilike izbliza sudjelovati u nekim važnim nadbiskupijskim projektima , poput hodočašća u Mariju Bistricu ili onoga u katedralu. Osim toga, rad u Uredu, uz rad u župi, naučio me je kako aktivno i bez straha svjedočiti svoju vjeru.

Za tjedan dana seliš se u München gdje ćeš raditi kao odgajateljica u vrtiću. Vjerujemo da se vesliš radu s djecom za koji si školovana, ali je li te strah novog početka u novoj okolini?

Moram priznati da nije lako, ali vjerujem da me Gospodin vodi u pravom smjeru, u smjeru kojim trebam ići. Ponekad je jednostavno potrebno prepustiti se. Ovo je svakako velik korak u mom životu koji za sobom donosi mnoge promjene. Svaki novi korak je težak, ali je i jedna nova prilika. „Gore gledaj prema nebu i ne boj se!“ - riječi su bl. Alojzija Stepinca i upravo to pokušavam primjeniti, koliko je god moguće, u svom životu.

Što će ti najviše nedostajatI? Hoćeš li ipak dašak Pastorala mladih ponijeti sa sobom?

Mnogo je toga što će mi nedostajati, prije svega moja obitelj i prijatelji, a potom svakako i rad u župi i Uredu. Pastoral mladih je dio mene i svakako ga nosim sa sobom, a ako ću imati prilike, voljela bih nastaviti surađuvati s Uredom... evo, npr. kao dopisnik iz Münchena. :)

Autor: Martina Andrijević; Fotografija: privatni album

Objavljeno: 04. 04. 2014. u kategoriji Svjedočanstva