Probudite svijet!

Franjevačka budilica. Zvuči kao poziv na buđenje i jutarnju molitvu u samostanu? Skoro ste pogodili. Poziv na buđenje, da, ali franjevačka budilica odzvanja ulicama i trgovima Rima. Franjevački studenti u Rimu vrlo su ozbiljno shvatili poziv pape Franje: „Probudite svijet!“, i krenuli su u akciju. Koga točno žele probuditi, zašto i kako, otkrili su nam u razgovoru.

Recite nam nešto više o samom projektu Franjevačke budilice? Kada je pokrenuta i tko stoji iza nje? Kako izgleda vaša ulična evangelizacija?

Fra Andrew: U određenom smislu možemo „okriviti“ papu Franju za ovaj projekt.  U svojem susretu s višim poglavarima različitih družbi 30. studenog 2013., poručio je redovnicima: „Probudite svijet!“ Nekoliko dana kasnije, samo dva ili tri dana prije Božića, nas šest franevačkih studenata, izašlo je na ulice Rima pjevati božićne pjesme.  Grupa se sastojala od jednog Libanonca, dvoje njih iz Šri Lanke, jednog Zambijca, Rumunja i Amerikanca. Bili smo oduševljeni reakcijom ljudi pa smo, dozvolom naših poglavara, opet izašli na ulice na Veliku subotu 2014. godine, i pjevali uskrsne pjesme na trgu Venezia, u samom središtu Rima. No, uz pjevanje, ovaj put  dodali smo našoj evangelizaciji nešto novo – kratak navještaj Evanđelja i  mogućnost molitve s ljudima.  Opet nas je iznenadila reakcija ljudi kojih se skupio veliki broj kako bi molili s nama! Ova dva iskustva su nas potaknula da ovu aktivnost predložimo kao pastoralni program za akademsku godinu 2014./2015. Prijedlog je prihvaćen, a sastoji se od ulične evangelizacije jednom mjesečno i od tjednih molitvenih susreta u našoj zajednici na nakanu za evangelizaciju. Prvotni organizacijski tim od nas šestero sada broji preko trideset članova iz petnaest različitih zemalja.

Sve je započelo u Rimu, ali izašli ste i izvan granica Rima, a u vašem evangelizacijskom poslanju ne može vas omesti niti loše vrijeme, zar ne?

Fra Rory: Naše ulične evangelizacije su planirane kao mjesečni susreti pa smo nakon one božićne u Rimu, imali uličnu evangelizaciju u Napulju u veljači, i u Susi kod Torina u ožujku. Pripreme ovakvih susreta iziskuju dobru organizaciju jer svatko od nas ima različite obaveze pa je potrebno dobro uskladiti vrijeme i dovoljno rano početi s organizacijom. Stoga, ako je prognoza loša, jako je teško promijeniti planove. U ovome smo na neki način ovisni o Božjoj providnosti svaki put kad izlazimo na ulicu, ali to nas podsjeti uvijek na to tko je Onaj koji je uistinu odgovoran za evangelizaciju.  To je bilo očito na našem nedavnom putu u Napulj, gdje smo planirali imati uličnu evangelizaciju. Bez obzira na sve naše pažljive pripreme u prošlim tjednima, u Napulju je vrijeme bilo jako loše, no usprkos kiši, odlučili smo instalirati sve naše glazbene instrumente i zapjevati barem jednu pjesmu kao znak vjere u Gospodina.  Čim smo započeli pjevati, prestalo je kišiti i nastavili smo s evangelizacijom. Čim smo završili, ponovno je počelo kišiti.

Kako je prihvaćen vaš način evangelizacije među ljudima? Kako im pristupate i kojim je skupinama ljudi namjenjena najviše ovaj projekt?

Fra Stjepan: U prosjeku ljudi prihvaćaju na pozitivan način ovu inicijativu, iznenađeni su i sretni istovremeno zbog naše prisutnosti na ulicama te ovim načinom svjedočenja i navještanja radosti Evanđelja. Mnogi nam govore kako upravo ovo nedostaje Crkvi danas - da izađe iz struktura i krene ususret ljudima, u njihovoj stvarnosti, u svakodnevnom životu. Kad izađemo na ulice želimo „probuditi svijet s radošću Evanđelja“  te susresti ljude uokolo, što se ostvaruje kroz razgovor s njima, pjevanjem, animacijom, navještajem Evanđelja, svjedočenjem, dijeljenjem Riječi Božje dajući im napisane poruke iz Biblije. Zbog toga ne postoje granice u dobnim skupinama, nacionalnostima, jeziku, etničkim ili drugim klasifikacijama. Projekt se ne ograničuje na jednu skupinu ljudi, nego je namijenjen svima onima koji nas prihvaćaju - bili oni vjernici ili ne. Bog je prisutan u životu svakog čovjeka i u svojoj ljubavi želi susresti svakoga, važno je otvoriti srce i um kako bismo osjetili Njegovu prisutnost u našem životu. 

Kao redovnici franjevci pozvani ste posebno brinuti za siromašne i izgubljene, koliko glazba pomaže u evangelizaciji? Zašto ste odabrali baš taj put svjedočenja?

Fra Paul: Glazba prenosi poruku na radostan način. To je navještaj na drugačiji način. Kako kaže sv. Augustin: “Tko pjeva, dvostruko moli.“  U molitvi dotičemo Isusa koji je uzeo naše tijelo i koji živi u srcima ljudi koje susrećemo. Susreli smo Isusa koji trpi u ljudima i govori nam mnogo kroz teške životne situacije tih ljudi. Naš poziv franjevaca je da se ne udaljujemo od siromašnih i izgubljenih, kako naglašava papa Franjo, siromašnih, ne materijalno, nego duhovno. Ne čekajmo ljude, nego kroz ovaj način krenimo susresti ljude u potrebi.

Osim ulične evangelizacije, organizirate i klanjanja, razne molitvene susrete i radionice... Predstavite nam malo i takva događanja.

Fra Stjepan: Naš naglasak nije na propovijedanju, već na molitvi. Volim reći kako evangelizacija počinje u kapeli. Što to znači? Znači da je plod naše molitve navještaj. Na molitvu stavljamo naglasak jer smo svjesni da ona ima moć mijenjati nas, pa onda i druge kojima navještamo radosnu vijest. Zato redovito, jednom tjedno, u kapeli imamo klanjanje, sat vremena pred Presvetim. Uvjeren sam da onaj tko savija koljena pred Presvetim, može stajati ispred bilo koga. Nakane za koje molimo u kapeli su za ljude koje smo sreli, za one koje ćemo sresti, za sve one koji su se preporučili kroz tjedan u naše molive te za sve one koji nas pomažu na bilo koji način - materijalno ili duhovno. Što se tiče naših radionica, sv. Bernardin Sienski kaže:  „Prvo moraš sam vježbati sve što želiš naučiti druge“, i mi tim putem idemo.  Kad pripremamo neku evangelizaciju često su s nama novi fratri koji nemaju ovakva iskustva, onda za njih imamo praktične pripreme.

Ne evangelizirate samo na ulici, već i na digitalnom kontinentu. Na vašoj Facebok stranici tako se mogu pronaći i video propovijedi. Koji je cilj takvog način propovjedanja i evangelizacije?

Fra Elias Paolo: Internet, a na poseban način Facebook, čini dio našeg projekta evangelizacije. Naš cilj je prenijeti Božju poruku internetom jer mnogi mladi su na Facebooku, i ne samo mladi. Ovo je naša stvarnost, svi se nalazimo u ovom svijetu interneta, preko Facebooka ljudi slušaju Božju Riječ, mogu se osvjedočiti kako Bog djeluje u životima ljudi. Zbog tih razloga koristimo Facebook kako bismo mogli doprijeti do ljudi koji se nalaze pred kompjuterom. Bogu nije potreban poseban prostor ili mjesto kako bi došao do ljudi, Bog koristi nove i različite puteve svaki puta, danas smo svi na Facebooku, zašto ga ne bismo koristili da pronosimo Božju ljubav?

Puno dajte, ali sigurno i primate. Što je to što Franjevačka budilica donosi vama? Što vas motivira i potiče na daljnji rad?

Fra Stjepan: Božja ekonomija nas uči da što više daješ, više primaš. Istina je da dajemo od sebe, ali puno i primamo. Često dajemo nešto od sebe, ali ne i sebe. „Tajna sreće ne leži u posjedovanju, nego u davanju“, kaže  Andre Gide. Nakon svake evangelizacije, svatko od nas doživi prelijepa iskustva, i kad vidiš koliko to ljudima znači, kad uspiješ nekome vratiti osmijeh na lice, probuditi u njemu nadu, usmjeriti ga na Boga, i kada vidiš kako Bog djeluje konkretno za to vrijeme koje si odvojio za druge, teško se je zaustaviti. „Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak, već dobitak. Dan u kojem  ne učinimo ništa za druge, već samo za sebe, to su izgubljeni dani“, rekao je blaženi Ivan Merz. Ono što mi dobijemo zauzvrat jeneprocjenjivo jer ti ljudi evangeliziraju i tebe. Ne možeš dati nekome nešto što i sam nemaš. Dok pozivamo ljude da otvore srce Bogu, ja moram biti otvoren još više na Božje djelovanje. Da bih nekome svjedočio radost, moraš je i sam imati. Da bih pričao čovjeku o ljubavi Božjoj moram  prvo ja imati iskustvo Božije ljubavi. Sva ta iskustva koja doživljavamo svaki put iznova i na drugi način jako nas mijenjaju i slobodno mogu reći da dobivamo više nego što dajemo.

Za kraj, imate li kakvu poruku za naše mlade koji u svojim župnim zajednicama imaju poslanje animirati i svjedočiti svoju vjeru drugima kao župni animatori?

Fra Paul: Mladi su puni snage tako da mogu pronaći najprikladniji način kako bi svjedočili svoju vjeru. Prije svega, trebaju započeti od molitve. Sve počinje od molitve, a onda izađite vani. Trebaju staviti naglasak na ovaj aspekt molitve. Ne ciljati da budu primjećeni, nego da donose Isusa ljudima. Nije to djelo čovjeka, nego Duha Svetoga koji traži naš angažman.