Razgovor s djevojkama iz ženskog kršćanskog rock sastava RiM

Rock je njihova molitva

Kada pomislite na rock grupe najčešće ćete se sjetiti onih muških ili barem pretežno muških sastava, a kada čujete Rim vjerojatno ćete pomisliti na glavni grad Italije. Grupa RiM ruši obje pretpostavke. Naime, one su jedan od rijetkih, a možda i jedini hrvatski ženski kršćanski rock sastav. RiM je pet djevojaka koje svojim talentima slave Gospodina. Repertoar grupe čine vlastite autorske skladbe, obrade poznatih kršćanskih standarda, te skladbe s duhovnom tematikom mnogih svjetskih glazbenika. U našem ovotjednom razgovoru otkrile su nam zašto se zovu RiM, kako publika reagira na ženski rock sastav, te kako one pjesmom svjedoče svoju vjeru. Ako ste i vi od onih koji se pitaju kako u istoj rečenici idu žene, rock i duhovna glazba upoznajte i poslušajte RiM.

Tko je i što je RiM?

Ružica: Grupa RiM je pet djevojaka koje svoju vjeru izražavaju glazbom. A budući da uglavnom slušamo rock, premda se tu nađe i nekih drugih glazbenih pravaca, učinilo nam se zgodnim da to radimo baš na taj način. 

Kako je nastao RiM i kako ste izabrale ime? 

Maja: Ružica i ja smo odrasle u glazbenom okruženju, a tu su možda „krivi“ i geni. Makon dugogodišnjeg pjevanja u župi sv. Petra odlučile samo napraviti nešto samostalno i to najprije kao duo 2009. godine, a godinu dana kasnije smo pronašle Kristinu, Danijela i Matiju te krenule kao bend. Danas su grupi pored nas dvije još Jana na bubnju, Natalija na gitari te Helena na basu. 

Ružica: Tajna našeg imena je vrlo jednostavna. Kako smo krenule kao duo nazvale smo se RiM što je ustvari skraćenica naših imena Ružica i Maja. Kako nam se ime svidjelo i ljudi su nas već prepoznavali pod tim imenom, kad smo postale bend ostavili smo isto ime.

Vi ste jedini hrvatski ženski kršćanski rock sastav. Nedostaje li hrvatskoj duhovnoj sceni još ovakvih sastava? 

Helena: Ženskih sastava je inače malo, a posebice u duhovnoj glazbi. Ne znam jesmo li baš jedini hrvatski kršćanski ženski rock sastav, možda čak i da, ali bilo bi nam drago da takvih sastava ima više.

Ružica: Ja se također slažem da takvih sastava nedostaje. Mladima treba malo drugačije glazbe i poticaja. Danas mnogi gledaju na crkvenu glazbu kao nešto zastarjelo, a zapravo iza toga stoji puno mladih glazbenika koji se trude i pokušavaju svoju vjeru izraziti kroz ovakvu vrstu glazbe i na taj način drugima približiti Boga.

Kakve su reakcije publike kada vide ženski rock sastav? 

Maja: Publika uvijek voli vidjeti nešto novo i zanimljivo, pa je stoga i lijepo vidjeti kada se mladi ljudi bave glazbom, još ako je duhovna, ne može se pogriješiti. 

Helena: Reakcije su raznolike. Ima onih koji se pitaju kako zajedno mogu ići pojmovi poput žene, rocka i duhovne glazbe? Ali kad nas čuju na pozornici sve im bude jasno. 

Natalija: Dakle ako vam se ukaže prilika dođite se osobno uvjeriti. 

Bavite se duhovnom glazbom. Je li to vaš način da svjedočite svoju vjeru? 

Ružica: Smatram da se svatko snalazi najbolje u onome što mu ide od ruke. Mi smo dobile talent od Gospodina i zato ga trebamo i koristiti. Meni osobno je često lakše Njemu nešto reći pjesmom nego riječima. Danas nažalost nije lako biti kršćanin uz sve što nam se nudi, pa onda i kroz glazbu treba pokušati prenositi vjeru i Božju riječ. 

Maja: Slažem se s Ružicom da je putem glazbe puno lakše izreći ono što se želi, a ne smijemo zanemariti da je glazba odličan način da se još efikasnije prenese poruka te privuče ljude da vas saslušaju. Do nekih možda ne bi doprijela sama riječ, al ako je ona povezana i sa glazbom onda će zainteresirati ljude. Svi slušamo glazbu i zato mislim da je ovo odličan način prenošenja naše vjere drugima!

Ružica: Najprije bih željela reći kako grupa RiM nije naš jedini kontakt s duhovnom glazbom jer Maja vodi dječji zbor u crkvi sv. Petra i zbor mladih u Frami Gospe Lurdske. Helena je takođe bila framašica u Vukovaru, a Jana i Natalija sviraju u grupi Mala Kap. Maja i ja još pjevamo u zboru mladih Kefa Stijena u crkvi sv. Petra. Ali ovo s RiM-om je nešto drugačije. RiM je malo prežestok za liturgiju. 

Glazba je bliska mladima. Je li to način da ih se oduševi Kristom? 

Helena: Mladima je ponekad teško približiti neke stvari, a glazba je odličan način za komunikaciju. Mi sviramo neke klasike na način kako ih doživljavamo, što je izazvalo pozitivne komentare, odnosno potvrdilo ovo pitanje. Tako smo primjerice svirali na humanitarnom koncertu za Čedu Antolića, gdje smo izveli pjesmu "Bože moj što je jutro", ali smo ju obradili u blues ritmu. Sljedeće što se dogodilo, prišao nam je jedan glazbenik i prokomentirao kako mu je do sada pjesma bila pomalo dosadna kad su je svirali na Misi, ali u ovoj verziji mu se jako svidjela te će već sljedeće nedjelje i oni tako svirati.

Jana: Ako to radite iz uvjerenja i srca to će ljudi osjetiti i onda će vaša pjesma, odnosno vjera izražena pjesmom, doći do njih.

Koliko je glazba i sviranje u jednom kršćanskom sastavu utjecalo na vašu vjeru? 

Ružica: Meni je pjevanje samo još dodatno učvrstilo vjeru. Počela sam pjevati u crkvi već u 3. razredu osnovne škole i kroz glazbu i pjevanje stvaram svoj osobni odnos s Gospodinom. Svaki put iznova me razveseli kada vidim mlade ljude u publici koji uživaju na našim koncertima i zajedno s nama pjevaju. 

Jana: Pričati o Kristu je lijepo, a tek pjevati je još ljepše, ako niste probali, probajte. 

Helena: Pa rock je moja molitva. 

I za kraj- što želite poručiti svojom glazbom? 

Ružica: Kroz svoje pjesme želimo približiti Gospodina mladima i onima starijima. Želimo pokazati koliko je dobro biti kršćanin i svjedočiti vjeru danas u ovim vremenima. 

Helena: Želimo širiti pozitivne misli; s jedne strane razbiti 'stereotipe' na koje ljudi misle kada čuju "duhovni bend", ali i pokazati da se i na ovaj način može svjedočiti vjera.

Natalija: Želimo poručiti da rock glazba i kršćanstvo mogu ići zajedno, ako ne vjerujete dođite na koncert RiM-a. 

Maja: Želimo poručiti da je Bog živ i da smo zbog toga radosni i tu radost pronosimo pjesmom. 

Jana: Cure su sve rekle zbog čega se bavimo duhovnom glazbom, ja ću na kraju samo još reći Amen. Neka tako bude.

Autor: Ivana Tomas; Fotografija: Ana Bučko/privatni album

Objavljeno: 21. 06. 2013. u kategoriji Svjedočanstva