S Brestjem u Taizé, s prstenom iz Taizéa

Hrvoje Križić ima 30 godina, pred krajem je diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i radi u Zagrebačkoj banci. Petra Krpan ima 23 godine, studentica je 5. godine Pravnog fakulteta u Zagrebu te volontira u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta. Njihova je ljubavna priča započela prije šest godina, a na Europskom susretu mladih u Strasbourgu na koji su pošli sa župom Dobri Pastir krajem prosinca 2013., par se zaručio.

Kako je započela vaša priča?

Petra: Upoznali smo se prije 6 godina u kafiću u Dubravi koji je Hrvoje imao u najmu dok je studirao, a ja sam dolazila na kave s prijateljicama. Odmah nakon toga smo i prohodali tako da smo već 6 godina zajedno.

Je li ovo prvi put da ste išli na novogodišnji Europski susret mladih? Opišite ukratko svoje doživljaje i program tih nekoliko dana.

Petra: Ovo je prvi put da smo išli na novogodišnji Taizé susret. Zaista je bilo jedno divno iskustvo. Upoznali smo jako puno zanimljivih ljudi, počevši od ljudi iz župe s kojima smo putovali do gospođe koja nam je bila domaćin u Strasbourgu tako da smo sklopili puno novih prijateljstava. Vidjeli smo Strasbourg koji je jako lijep i zanimljiv grad. Bili smo smješteni u Ettendorfu, mjestu koje se nalazi otprilike 20 kilometara od Strasbourga i koje nas je zadivilo svojom ljepotom i jednostavnošću. Svako jutro smo imali druženja koja su bila organizirana u obližnjoj župi. Također smo išli na različite radionice u Strasbourg. Meni se osobno najviše svidjela misa za mlade iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koju je predvodio don Damir Stojić. Odlučili smo na jedan dan otići u Pariz jer nam je to oduvijek bila želja, a ovo nam se činilo kao odlična prilika. Pariz me skroz oduševio svojom veličinom i ljepotom crkava koje stvarno nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Hrvoje: Volim putovati. Moram priznati da je put u busu bio zanimljiv i nije se osjetila nervoza niti negodovanje zbog dvije noći provedene na cesti i to samo u jednom smjeru. Doživljaji na putu bili su jednako dragi kao i cijeli događaj. Dojmio me se i München i Strasbourg, ali i cijela atmosfera koja se osjećala u zraku. Bilo je lijepo vidjeti i osjetiti da toliki broj mladih drži do vjere i Boga i da im je Isus prijatelj. Svakodnevno smo svjedoci kako se u ime mladih promiču neke nove vrijednosti koje to nisu i kako se želi nametnuti mišljenje da je Crkva zastarjela, a da Bog, stari bradonja na oblaku, ne postoji te kako su 'moderne' mlade generacije napokon oslobođene od gubljenja vremena s religijom. I mi sami ponekad smo krivci za to jer ne želimo glasno viknuti da smo vjernici, na poslu i u društvu dopuštamo da se izruguju s Bogom i vjerom općenito, ponekad skrivamo da se molimo, kao da mislimo da u crkvu idu samo stare bake - pa eto, tako ćemo i mi kad ostarimo. A ovi susreti to demantiraju, iako slaba medijska popraćenost potvrđuje ovo što sam ranije rekao. Nakon ovog iskustva pitam se zašto i ranije nisam išao na susret u organizaciji Taizéa (već sam gore rekao, sramio sam se i mislio da sam da tamo idu „seljaci“, a zapravo sam ja ispao seljak). Evo, sad se već nakupilo i godina (30) pa više i ne mogu ići (ali Petru možda pustim).

Hrvoje, što te potaklo da Petru zaprosiš na novogodišnjem Taizé susretu? Kako si to isplanirao?

Hrvoje: Pa, već duže vrijeme planiram to odraditi, ali se otegnulo. Oboje volimo putovati pa sam vidio zgodnu priliku. Ali kako to već ide, pomisliš kako je nešto dobra ideja, ali znaš da može još i bolje... I tako sam kupio dvije povratne karte za TGV (francuski brzi vlak, 320 km/h, samo da se zna) koje su nas odvele na jednodnevni izlet u Pariz... A ostalo neka bude naša tajna. Znate kako kažu na televiziji: „Ljudi, nemojte to pokušavati kod kuće... Ovo je napravio profesionalac u kontroliranim uvjetima.“

Jesi li znao za prošlogodišnje zaruke mladih Brešćana na Europskom susretu mladih?

Hrvoje: Nisam imao pojma za prošlogodišnje zaručnike dok voditeljica nije objavila naše zaruke u autobusu i podsjetila i na zaruke u Rimu. Nadam se nastavku tradicije. Parola "S Brestjem u Taizé, s prstenom iz Taizéa" zvuči jako dobro.

Kako su prijatelji koji su putovali s vama reagirali na objavu zaruka?

Petra: Svi su bili jako sretni i uzbuđeni, pogotovo prijatelji iz župe koji su bili smješteni u istom selu kao i mi. S nama su također bile i Hrvojeva sestra Ivana i njezina prijateljica Ružica s kojima smo provodili najviše vremena pa su one i prve saznale za zaruke.

Hrvoje: Najsretnija je bila moja majka... a nesretne su ostale mnoge cure jer one nisu Petra.

Koje vrline partnera su vas privukle?

Petra: Mene je Hrvoje privukao svojim smislom za humor i opuštenošću. Jako je vedra, iskrena i otvorena osoba. Uz to, sviđa mi se što je jako marljiv i vrijedan.

Hrvoje: Meni se isto sviđa Hrvoje jer je marljiv, zgodan i sve drugo... I voli sve što vole mladi (kršćani)! Malo se šalim. Moja zaručnica privukla me zato što je to ONA, to je ta Petra koju je Bog namijenio za mene i to tako osjećam.

Kako provodite zajedničko vrijeme?

Petra: Zajedničko vrijeme najčešće provodimo gledajući filmove i u šetnjama po gradu. Oboje jako volimo putovati pa uvijek smišljamo sljedeću destinaciju za put.

Budući da vas oboje spaja vjera i ljubav prema Bogu, čini li vas to drugačijim od drugih parova? Kako okolina doživljava vaš odnos? Koje su prednosti takvog odnosa?

Petra: Mislim da zbog vjere i ljubavi prema Bogu imamo više razumijevanja jedno za drugo. Za izgradnju svakoga odnosa treba puno ulaganja, strpljenja i kompromisa, a vjera ti pomaže u tome. Vjera u Boga daje našem odnosu više bliskosti i čini te manje sebičnim. S ljubavlju prema Bogu lakše podnosiš sve teže situacije u životu i više se raduješ onim lijepim stvarima. Uz Boga je sve ljepše.

Svjedoci smo koliko je obitelj danas ugrožena i zato Crkva posebno štiti obitelj. Kako povezujete vrijednosti kojima nas uči vjera s rastom i odnosima u obitelji?

Petra: Obitelj je temelj svega. Ona je oslonac u tvom životu i treba držati do svoje obitelji, čuvati ju. Jako sam ponosna na svoju obitelj i ne mogu zamisliti život bez svojih roditelja i svoje dvije sestre. Žao mi je ljudi koji to nemaju i mislim da je to najveće bogatstvo koje ti Bog može dati.

Hrvoje: Svjedoci smo u našoj okolini, pa i bliskim krugovima, kako se ljudi udaljavaju jedni od drugih, kako se rastaju s lakoćom, kako se sve teže prihvaća križ i odbacuje dar roditeljstva. Ljudi postaju samodostatni i bitno im je da prvo zadovolje svoje želje, a zbog ljudske pohlepe te želje nemaju kraj. Ne kažem, može se dogoditi svakome, i meni, ali ipak me vjera gura naprijed, a Crkva nam daje znak kao svjetionik i kao sklonište u kojemu nas čeka pravi Prijatelj.

Koji su vam daljnji zajednički planovi? Kada planirate vjenčanje?

Petra: U sljedećih par mjeseci planiramo završiti fakultet. Svadba će biti na proljeće 2015. tako da imamo puno stvari za isplanirati.

Hrvoje: Da, vjenčanje... i par malih katolika kada dođe vrijeme za to.