Svi smo za ljubav stvoreni

Sunce, more, dobro društvo i ljubav, mnogim mladim ljudima predstavljaju sinonim za idealno ljetovanje. Animatorsko ljeto na Malome Lošinju, već punih deset godina mladima Zagrebačke nadbiskupije, uz sve to nudi puno više. Kako Animatorsko ljeto obogaćuje sudionike? Kako župu, a kako Crkvu? Zašto je ono drugačije od drugih ljetovališta za mlade? Odgovore na ta i druga pitanja, dala nam je Ines Sosa Meštrović, animatorica, veteranka koja već deset godina mjesto pod suncem iznova traži u Domu sv. Martina.

Ines, započelo je još jedno Animatorsko ljeto. Prva grupa već se vratila svojim kućama, a što ostali mladi mogu očekivati ovoga ljeta u Domu sv. Martina? 

Sunce, dobru zabavu, radost, dobro društvo, a sve to ukomponirano u duhovnu dimenziju ovog susreta. Ponajprije, mladi dolazeći iz različitih župa naše Nadbiskupije vidjet će onu univerzalnost Crkve, njezinu širinu. Vidjet će mlade koji su kao i oni, koji imaju iste ili slične poglede na svijet, koji se raduju istim stvarima, ali i koji imaju iste poteškoće. I to će im dati dodatni polet i snagu za daljnje djelovanje u župama. Nakon povratka doma, susjedne im župe, pa i one u cijeloj Nadbiskupiji više neće biti nepoznate, već župe koje znamo i gdje se nalaze i kakvo pastoralno djelovanje imaju, mjesta gdje imamo prijatelje. Mnogi su na Lošinju našli prave i životne prijatelje. Zanimljivo je da sam neki dan bila na kavi s prijateljima koje sam upoznala na mojem prvom Animatorskom ljetu i s kojima sam ostala snažno povezana. 

Već nekoliko godina sudjeluješ u Animatorskom ljetu. Što misliš koliko je ono važno za pastoral mladih? 

O važnosti Animatorskog ljeta na Malom Lošinju teško je govoriti. To nije nešto u potpunosti opipljivo, mjerljivo. Nikad ne znamo kakav je utjecaj imao na pojedinog animatora. Možda, kada se gleda sa strane, neki će pomisliti da je to samo jedna vrsta ljetovanja za mlade gdje se mladi samo dobro zabave, uz poneku molitvu. No, kada se povuče paralela prije 10 godina i danas onda ni najveći skeptici ne mogu pobiti mjerljive pokazatelje važnosti ovog projekta. 
Na početku, kada bi se organizirao neki događaj u župi ili čak na razini Nadbiskupije, niste znali koga da zovete, od kuda da krenete. Župnici su bili ti koji su odigrali veliku ulogu i koji su masu puta morali biti veza između Ureda za pastoral mladih i samih mladih na župama. Danas, upravo ti mladi koji su postali animatori ne samo da animiraju zajednice mladih na svojim župama nego su upravo oni koji često prenose informacije svojim župnicima. Oni su često pokretali neke aktivnosti u župama. Neki od njih su i pokretači molitvenih, karitativnih, kreativnih skupina, a neki su već sada važni sudionici u obiteljskim zajednicama. Primjer su Kardinalove kateheze kod čije su realizacije upravo mnogi animatori mladih pomagali svojim župnicima. 

Ovogodišnja tema svima je istovremeno bliska i daleka, zar ne? U fokusu naših razmatranja bit će zaljubljenost, ljubav i sakrament ženidbe. Misliš li da mladi percipiraju ljubav na ispravan način ili je ona poput mnogih drugih vrijednosti iskrivljena? 

Mladi su željni prave ljubavi, one iskrene, slobodne i nesebične. Znaju je prepoznati kada je nađu. No, sve više su „bombardirani“ iskrivljenim vrijednostima i ponekad se izgube u tim osiromašenim ljubavima, često misleći da „ona prava“ više ne postoji. Umore se i često posustanu na svom putu. To dovodi do razočaranja, nepovjerenja i zatvaranja u samoga sebe. Mnogi su na svom životnom hodu ranjeni i kao takvi trebaju uložiti puno više snage i vremena da bi ju pronašli. Iz okoline vidim da tada samo uz molitvu i predanje Bogu njihove rane mogu biti zacijeljene i tek tada mogu krenuti dalje na put. Kada se traži da druga osoba ostvari vaše želje, vaše potrebe i da zapravo rješava vaše probleme tada mladi mogu lako ući u brak iz krivih razloga. I upravo ovogodišnja tema animatorskog ljeta „Ljubav mora biti nošena samo ljubavlju“ navodi na razmišljanje da ne treba gledati što ja „dobivam“ sakramentom ženidbe, nego o odgovornosti koju ljubav sa sobom donosi ulazeći u jedinstven savez ljubavi s Gospodinom i jedno s drugim.

Koje bi spoznaje željela da sudionici ponesu sa sobom u svoje župe? 

Da shvate da ih Gospodin ljubi i da su oni sami, svi za ljubav stvoreni.

Ti si već savladala te teme. Imaš li neki učinkovit recept za pravu ljubav? 

Ljubav se ne zadržava samo na lijepim riječima i osjećajima, ona je ljubav na djelu. Naravno sve to je dobro začiniti sa puno smijeha i radosti, pa onda i teške situacije puno lakše prolaze. No, sve to mora ići svojim redom. Kao i kod dvije zapovijedi ljubavi. Tek kada ljubimo Boga svim srcem, kada nam je Bog na prvome mjestu, možemo ljubiti drugoga kao samoga sebe. 

A za dobar brak? 

Sv. Filomena je rekla „Prvo Bog, a onda sve ostalo“. Moje iskustvo nije baš veliko, no mogu reći da sam stvarno i iskreno sretna. Razumijemo se, imamo mnoštvo zajedničkih interesa, dobri smo prijatelji, zabavno nam je zajedno, poštujemo se. Ali sve to ne bi bilo dovoljno ako Bog nije na prvom mjestu. Ako je On na prvom mjestu, onda je sve ostalo na pravom mjestu. Brak je odluka u potpunosti se predati nekome, ali s pogledom prema Gore. Tada možete reći da uistinu živite svoju ljubav, da ste jako sretni i da će svaka poteškoća biti lakše svladana.Tada vam izjave da je brak žrtva ne zvuče ispravne. Uopće ne gledate ništa kao žrtvu već kao želju da potpuno živite za drugoga. Ako je tako i s druge strane onda je to dobar brak. Međusobna briga jedan za drugoga i međusobno poticanje na svetost.

Koliko ti je brak odnosno prava ljubav promijenila život u odnosu na lude mladenačke dane? 

Kažu da prava ljubav smiruje srce i čini ga radosnim. Po tome gledajući, život mi se uopće nije promijenio. Što se tiče promjene u životu rekla bih da su one zapravo promjene na bolje. Nas je sada dvoje, ni jedno od nasnije osoba koja negativno gleda na svijet i kao takvi kročimo kroz život te se osjećaš nekako jači, čvršći, sigurniji. 

Ines, kao najiskusnijoj animatorici koliko ti Animatorsko ljeto znači? Što misliš zašto bi mladi trebali doći na Lošinj? 

Zahvalna sam vlč. Ivici što me pozvao i što ima povjerenja u mene da mogu posvjedočiti mladima o sakramentu braka i kao animator, ali i osoba koja može o tome nešto reći iz vlastitog iskustva. Gledajući svoje prvo Animatorsko ljeto i ovo sada, nekako je jedna stvar ostala nepromijenjena. Nešto što me onda fasciniralo, ali i danas. Kako toliko mladih koji se nikada nisu vidjeli, mogu dijeliti sobu, kupaonicu, blagovati zajedno, izmjenjivati iskustva? Kako je tiha i pomalo prazna vožnja autobusom na Mali Lošinj, a koliko je radosti, pjesme, smijeha, ali i suza na povratku s Malog Lošinja. Kako se nakon nekoliko dana otvaraju potpunim strancima, postaju iskreni i pravi prijatelji.
Možda je i to jedan primjer kako živjeti u braku. Otvoren, bez predrasuda i pun razumijevanja i ljubavi.