Hod po rubu

Hod po rubu romantična je priča redatelja Jamesa Mangolda, koja prati glazbeni i ljubavni život američke legende Johnnyja Casha, temeljena na njegovoj autobiografiji. Glavnog lika Johnnyja utjelovio je Joaquin Phoenix, a sporedna, ali nimalo bitnija uloga, dodijeljena je Reese Witherspoon. Ova drama od 134 minute započinje Jonnnyjevim životom kao klinca u radišnoj obitelji.

Prikazano nam je djetinjstvo Johnnyja u siromašnoj i marljivoj obitelji iz Arkansasa te nesretna smrt njegova brata za koju njegov otac krivi baš njega, te ga uzima na pik. To ostavlja na njemu ožiljke koji će ga pratiti cijeli život. Vedriji dio djetinjstva je svakako slušanje country glazbe koja ga je zainteresirala na prvu i u kojoj se pronalazi. Prvu pjesmu piše za vrijeme boravka u zrakoplovstvu svoje zemlje, a na zadatku u Njemačkoj. Čim se vratio, oženio se i dobio dijete, ali njegov san i dalje ostaje postati pjevačem. Supruga Vivian (Ginnifer Goodwin) ga krivi da previše vremena provodi sa svojim bendom te da bi trebao naći posao kako bi uzdržavao obitelj.

Iznenada Johnny dobiva priliku na jednoj audiciji, u poznatom studiju. Malo pomalo Johnny se uspjeva probiti na scenu. Tu nam je prikazan težak početak, ali i upornost zbog koje je zapravo i dobio priliku. Zbog svoje nestabilnosti, kako financijske tako i emocionalne, dolazi do raspada njegova prvog braka. Ali ne samo zbog toga, već i zbog upoznavanja June Carter (Reese Witherspoon). Kako je Johnny počeo propadati došavši do vrha, tu June odigrava bitnu ulogu.

Film koji govori o pronalasku sebe

Ovo je zapravo film o njihovom dubokom, iskrenom prijateljstvu, njihovom odnosu, o tome kako June najbolje razumije Johnove brige, nevolje, nedaće u koje se prečesto i sam dovodio. Od početne simpatije, suradnje i avanture, do braka sa ženom s kojom će provesti zadnjih 35 godina svoga života. To su Johnny Cash i June Carter!

Njih dvoje prikazani su nam zaista kao romantični, zabavni i potresni dvojac koji proživljava puno lijepih i ružnih trenutaka skupa. Impresivno su postigli, i uvjerljivo nam prikazali dvoje ljudi koji se iskreno zaljubljuju. Oni kao da uvijek rade zajedno jedan korak naprijed, ali dva unazad, međutim cijelo vrijeme je to nekako u pozadini, dočarano nam na suptilan način. Kao da su u drugom planu.
Kemija među njima je najizraženija kada imaju nastup. Scene na pozornici jednostavno su odavale da oni jesu jedno za drugo. Gitara u njegovim rukama je bila kao simbol hrabrosti, a zapravo je otkrivala duboku bol u njegovim očima, dok je ona nestašni zabavljač, luckaste naravi, što je njega zapravo na prvu i privuklo. Joaquin je izvrsno dočarao Johnov život svojim prodornim i dubokim pogledom, svoj nastup je učinio uvjerljivim. A to nam najviše do izražaja dolazi u situaciji kada on stvarno hoda po rubu, mora se odlučiti konačno za dobro ili loše u svom životu. Tu mu je u pomoć priskočila njegova suputnica, najbolja prijateljica i kasnije njegova žena, June Carter.



Ovaj film nam zapravo govori i puno o pronalasku sebe. John se traži tokom cijelog filma. Ne zna odgovor na pitanje tko je on, što želi postići, koji je njegov cilj. Samo dopušta da propada iz jedne scene u drugu. Također, ovaj nam film govori kako se ljubav ljubavlju vraća, kako su prava prijateljstva neslomljiva i rijetka. Kako je zapravo ljudski se udaljiti od nekoga, u svrhu shvaćanja važnosti toga drugoga.