Hrabro srce Irene Sendler

˝Svako dijete spašeno uz moju pomoć je opravdanje mog života na planeti, i nije titula slave!˝ To su bile riječi žene koja je bila spremna riskirati svoj život za spašavanje drugih! Divan primjer ljubavi na djelu prikazan u biografskom filmu o poljakinji Ireni Sendler.

Dirljiva priča o žrtvovanju sebe za druge

Dirljiva priča započinje 1941. godine. Početkom Drugog svjetskog rata Irena Sendler (Anna Paquin) je bila socijalna radnica koja je imala pristup varšavskom getu. Vidjevši stanje ˝na terenu˝, postaje svjesna da su Židovi u velikoj opasnosti. Kako i sama ima Židove za prijatelje, odlučuje učiniti sve kako bi se pomoglo njihovom narodu. No, nisu svi spremni za tako velike korake. Dio socijalnih radnica odustane od pomoći te Irena postaje administrator u varšavskom Odjelu socijalne pomoći. Njihova zadaća je bila upravljanje socijalnim kuhinjama u svim dijelovima grada. Na taj način je, iako je bilo strogo zabranjeno, pomagala Židovima.

Bila je u kontaktu s mnogima koji su pomagali da se poboljšaju uvjeti života.  Prilikom jednog posjeta sirotištu, ponovno je susrela svog prijatelja iz djetinjstva Stefana (Goran Višnjić) koji joj je pokazao punktove gdje se nesmetano moglo prolaziti. Ti putovi su postali važni za donošenje hrane, lijekova i odjeće. Na molbu nekih roditelja počela je tim putevima spašavati i djecu predajući ih u udomiteljske obitelji koje su bile spremne pomoći.

Spasiti što više djece iz strašnih uvjeta

Nacisti su 1942. godine odlučili Židove zatvoriti u dio grada od 16 blokova (kasnije poznat kao Varšavski geto). Unutar zidina bilo je stotine tisuća Židova koji su sve više strepili nad svojim životom. Kako su zabranili ulazak u grad svima osim medicinskog osoblja, Irena je sebi i svojim kolegicama osigurala propusnice Odjela za kontrolu zaraza. To je bio jedini način dnevnog posjećivanja geta za pomoć unesrećenima.

Njemački vojnici su počeli odvoditi sve više Židova, što je Židove ponukalo da spase barem svoje sinove i kćeri. Iako je roditeljima bilo jako teško odvojiti se od njih, tražili su Ireninu pomoć. Njezina namjera bila je spasiti što više djece koja su bila u strašnim uvjetima. Uz pomoć nekolicine prijatelja organizirala je i krijumčarenje djece, kojima su naknadno dodjeljivali krivotvorene dokumente i privremeno nove identitete. Iako se činilo nemogućim, djecu su spašavali pomoću kola hitne pomoći. Snalazili su se na sve načine: malene bebe su skrivali u kovčege i torbe za alat, a veće bi odmah preodjenuli i skrivali u vreće ili sl.

Životi u staklenci

Svakom djetetu bilo je dano lažno ime koje je Irena, zajedno sa pravim imenom i imenima roditelja kao i udomitelja pažljivo zapisivala. Podatke za svako dijete pohranjivala je u staklenke koje je pažljivo skrivala izvan kuće. Želja joj je bila jednog dana iskopati staklenke, locirati svu djecu, informirati ih o njihovoj prošlosti i spojiti s obitelji.

Nažalost, kako su vojnici sve više deportirali ljude, došla su na red i sirotišta. Prilikom deportacije djece iz sirotišta, ulovili su i Stefana. Stefan je ipak uspio odmah pobjeći. Sakrio se kod Irene i njezine majke u njihovom stanu gdje se još više zbližio s Irenom.

Irenina aktivnost prilikom spašavanja djece nije mogla dugo ostati skrivena. Nakon što su otkrili druge osobe koje su bile upletene u pomaganje Židovima, došli su i do njenog imena. U listopadu 1943. godine vojnici su došli po nju da je uhite i zatvore, mučili su ju polomivši joj obje noge i ruke. Unatoč stravičnih muka nije htjela odati imena suradnika ili djece koje je spasila iz geta.

Kada su je već vodili na smaknuće, prethodno potplaćeni Gestapov agent pustio ju je da pobjegne iz zatvora. Kad se vratila kući, brzo je morala pobjeći kako bi zaštitila svoj život. No, u planinama gdje su je odveli, čekao ju je Stefan.

Počasna građanka Izraela i heroina Poljske

Fascinantna je činjenica da su ovu priču početkom devedesetih slučajno otkrili studenti srednje škole Uniontown iz Kansasa, napisavši povijesni rad Life in Jar (Život u staklenci) u kojem su opisali kako je Irena Sendler spasila 2500 židovske djece od smrti.

Do kraja rata živjela je u strahu za svoj život jer su ju progonili nacisti. Umrla je u Poljskoj u 98. godini života. Često nazivana "ženskim Schindlerom", Irena Sendler ne samo da je spasila tisuće života, već i bezbroj generacija njihovih potomaka.
Nakon što se se saznalo za ovu hrabru ženu, Irena Sendler proglašena je počasnom građankom države Izrael i službeno je proglašena nacionalnom heroinom Poljske te su mnoge škole dobile njezino ime. Dobila je brojne nagrade, a 2007. godine nominirana je za Nobelovu nagradu za mir.

Elizabieta Ficowska, koja je imala samo 6 mjeseci kada ju je Irena Sendler spasila, pročitala je tom prilikom Irenino pozdravno pismo parlamentu: “Svako dijete spašeno uz moju pomoć je opravdanje mog života na planeti, i nije titula slave”, pisala je Irena u svom pismu.

Scene koje slamaju srca

Po Ireninoj životnoj priči Ana Mješkovska napisala je knjigu pod nazivom Majka djece Holokausta (Mother of the Children of the Holocaust), dok je 2009. godine snimljen film Hrabro srce Irene Sendler, kao podsjetnik na njezina djela tijekom Holokausta.

Film Hrabro srce Irene Sendler (The Courageous Heart of Irena Sendler) vrlo realistično i emotivno prikazuje scene koje slamaju srca od tuge. Prati povijesne činjenice upletene u istinitu priču. Gledatelja vodi kroz istinsku patnju ljudi koji gube sve, ali ljubav koju Irena i njeni prijatelji imaju prema bližnjima žrtvujući sebe preskače sve boli.

Mlada glumica, Anna Paquin, odlično glumi ženu koja ne odustaje od svojih uvjerenja i zrači prirodnom ljepotom i dobrotom. Potrebno je spomenuti i hrvatskog glumca, Gorana Višnjića, koji također jako dobro odrađuje svoju ulogu.
Glavne uloge: Anna Paquin, Danuta Stenka, Goran Visnjic, Iddo Goldberg, Krzysztof Pieczynski, i drugi.