Nedodirljivi

Jedan od najgledanijih europskih filmova 2012., kojeg je pogledalo preko 35 milijuna gledatelja diljem svijeta, film je koji nosi naslov Nedodirljivi (Intouchables). Radi se o ekranizaciji istinite priče u kojoj dvojica muškaraca različitih svjetonazora postaju nerazdvojni. Iako naizgled nemaju ništa zajedničko, milijunaš u invalidskim kolicima i imigrant iz pariških predgrađa pronađu zajednički jezik.

Dirljiva priča

Dirljiva priča započinje kada Driss, pravim imenom Abdel Sellou (Omar Sy) rodom iz Senegala, dolazi na razgovor za posao njegovatelja kod uglađenog i nepokretnog aristokrata Philippe Pozzo Di Borgo (Francois Cluzet). Naime, Philippe je doživio nesreću na paraglajdingu i ostao kvadriplegičar do kraja života. Tu nesreći nije kraj, gubitak supruge samo mu nanosi ˝sol na ranu˝. Okružen samo sebičnim ljudima koji ga neprestano sažaljevaju, upoznaje Drissa koji se na razgovoru pojavljuje samo kako bi ostvario prava na socijalnu pomoć. Njegova različitost i iskrenost ˝iskaču˝ iz te uštogljene sredine. Upravo to je Philippea privuklo da mu ponudi posao, a Driss prihvaća jer ionako, nakon što je izašao iz zatvora, obitelj ga ne želi natrag. 

Komični trenutci

Početak njihova druženja nije baš najzgodniji. Odmah se vidi da između njih, osim fizičke sposobnosti, postoje i druge razlike kao što su godine, obrazovanje, društveni status, način odijevanja, karakter... Bivšeg zatvorenika nije baš lako naučiti kako da obavlja svoje dužnosti. Upravo se u tim situacijama, iako se radi o ljudskoj patnji, pojavljuju komični trenutci. 

Rodbina i ostali zaposlenici negoduju Drissovom slobodnom i nedoličnom ponašanju, no tada Philippe počinje ponovno ˝otvarati oči˝ i uživati u malim stvarima. Zamjerka je, naravno, redateljsko prikazivanje uživanja u životu preko poroka koji su prikazani kao normalni dan za danom. 

Radnja je prikazana na prirodan i spontan način, kroz niz realističnih situacija. Iako se karakterizira kao komedija, može se reći da nikako ne nalikuje na većinu takvih filmova koji se sada prikazuju. Istinitost priče, uz prikaz mnoštva zajedničkih slika realnih osoba na kraju filma, daje posebnu čar. Sve u svemu, jedan od ˝onih˝ filmova za koje se može reći da se moraju pogledati.

Philippe Pozzo Di Borgo je svoju tragičnu sudbinu objavio u vidu romana, pod nazivom 'Le second soufflé', 2001. godine i od tada je dostigao veliku popularnost.