Svetost koja blješti iz "normalnosti"

Blaženi Ivan Pavao II. bio je papa od 1978. do 2005. godine, a njegov pontifikat snažno je odjeknuo u povijesti Crkve i svijeta. No sam papa uvijek je zadržao ljudsku skromnost i čovječnost ne dajući se da ga uzvišena služba postavi iznad ljudi već da služi najmanjima koliko god je to moguće. U svojim nastupima i putovanjima susreo se s više stotina milijuna ljudi koji su bili blagoslovljeni njegovom dobrotom.

Ovih dana obilježavamo 8. godišnjicu njegove smrti, a primjer njegova života i dalje odzvanja među ljudima. Živio je životom dobronamjernog i vedrog sveca, a kao blaženik i dalje bdije i moli za spasenje svijeta. Zanimljiv pogled u vedriju stranu njegova života pruža nam nova Verbumova knjiga "Zgode, misli i anegdote bl. Ivana Pavla II." koju je priredio Janusz Poniewierski. U njoj je na 160 stranica sakupljeno mnoštvo kratkih, vedrih, ali i poticajnih događaja koje je papa proživio, a o kojima svjedoče ljudi koji su ga poznavali ili on sam. Priređivač je u svrhu knjige iskoristio više od 60 različitih izvora. U knjizi se nalazi i velik broj osobnih i izabranih papinih fotografija.

"Novinska" anegdota

Jedna anegdota opisuje papin komentar u danima bolesti i nemoći, kada su mediji pokazivali veliki interes za njegovo zdravlje i prepričavao se svaki trač na tu temu. Sam papa je tada, kada bi ga upitali za zdravlje, odgovarao: "Ne znam, nisam još stigao pročitati jutrošnje novine."

Svetost u svakodnevnici

Knjiga papinih zgoda zapravo govori o cijelom životu Karola Wojtyle te je podijeljena na poglavlja o njegovoj mladosti, svećeništvu, biskupstvu i papinstvu. Najveći broj prikazanih događaja imaju šaljivu komponentu, ali povrh toga, izražavaju papino dobro srce i odanost Bogu. I sam autor knjige koji je sakupio sve te zgode, u predgovoru ističe kako mu namjera nije bila sastaviti knjigu za smijanje, već zbirku događaja koji će na poseban način dirnuti, oduševiti, potaknuti na razmišljanje i molitvu. I doista, u knjizi ima dosta šaljivih događaja, ali u svakoj zgodi prepoznatljiv je duh vjere koji usmjeruje čitatelja prema Bogu i ljudima.

Vrijednost ovakvih priča je i to što otkrivaju život blaženika u jednom novom svjetlu: ne za oltarom niti propovjedaonicom, već u svakodnevnim događajima i u malim, ali znakovitim gestama koje mogu obilježiti nečiji život i sigurno je da će se priče iz ove knjige obilno koristiti i prepričavati. One predstavljaju Ivana Pavla II. izbliza, osobno, kakav je bio privatno i kakvim ga pamte njegovi prijatelji i poznavatelji. One su konkretniji i vjerodostojan pogled u stvarnu osobnost Ivana Pavla II., a koja se ovime potvrđuje kao sveta i radosna. Možemo zgodno reći da ovdje sakupljene događaje iz njegova života rese dvije karakteristike: duhovnost i duhovitost.

Život Ivana Pavla II., kako kao mladića, tako i kao svećenika te kasnije pape, bio je život otvorenog duha, skromnosti, poniznosti, molitve, brige i odvažnog istupanja za pomoć bližnjima, a jednako tako i život veselja, smijeha, izleta, prijateljstva, putovanja, dogodovština. Bio je svoj, autentičan i baš po tome najvjernije odgovorio Božjoj službi i službi Crkve.To je moguće opipati čitajući ovu knjigu i još se više približiti njemu upoznajući ga kao stvarnog čovjeka i tako poći istim putem, putem kroz zgode svakodnevnice do svetosti i vječnosti u Bogu.

Knjiga "Zgode, misli i anegdote Ivana Pavla II." otkriva i neke podudarnosti Ivana Pavla II. s novim papom Franjom. Kao što je novi papa sam telefonski zvao neke ljude, umjesto da to učine drugi za njega, isto je učinio i Ivan Pavao II. kada je nazvao bolnicu i predstavio se kao papa, a s druge strane je čuo djelatnicu: "Ako si ti papa, onda sam ja kineska carica!" U slučaju pape Franje, s druge strane se je čulo mrmljanje zbog nevjerice: "Da, a ja sam Napoleon!" Također, obojica su vrlo neposredni i željni blizine ljudi. Papa Franjo ne vozi se u blindiranom zatvorenom papamobilu već otvorenom autu, a premda je uveden radi sigurnosti za vrijeme Ivana Pavla II., spomenuta knjiga pokazuje da mu je to smetalo. Kada su mu objasnili da mora biti tako zaštićen: "Bojimo se za vašu svetost," Ivan Pavao II. je odgovorio: "Ja također, brinem se za svoju svetost."