Gospodine, nauči me prihvaćati

Kako je teško, Gospodine! Teško mi je nositi se sa svakodnevnim problemima; društvo, prijatelji, obitelj, fakultet, škola, ispiti... sve me opterećuje, Isuse! Toliko se puta trudim kako bi sve ispalo dobro, kako bih uspio, no često puta padam... Ne uspijevam... Pad teško prihvaćam... Često puta ljudi oko mene me razočaraju, ostave me kad je najteže, kad trebam njihov osmijeh ili lijepu riječ, oni šute, a kada ja trebam šutnju, kada trebam nekoga da šuti samnom, oni govore... Teško prihvaćam ljude oko sebe... Često puta dođu svakakvi problemi kojih se bojim, i istovremeno zbog straha, ne dopuštam drugima da mi pomognu... Teško prihvaćam problem... Gospodine, večeras kada ovdje pred Tobom stojim u jednostavnosti srca, želim Ti se u potpunosti otkriti. Poznaješ me, Isuse, ali večeras Ti priznajem da sam slab i da usprkos svome ponosu, koji me često puta koči, ne mogu sam. Nauči me Gospodine ljubiti kako bih naučio prihvaćati; prihvaćati druge, prihvaćati svoje slabosti, prihvaćati pad i problem. Nauči me večeras prihvaćati, kao što ti prihvaćaš sve koji ti dolaze...
  
Morska se dna pokazaše,
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Jahvine,
od olujna daha gnjeva njegova.

On pruži s neba ruku i mene prihvati,
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi,
od dušmana mojih jačih od mene.
(Ps 18, 16-17)

Prihvaćaš moju slabost, grijehe...

Isuse, kada te promatram večeras u liku obične hostije vidim koliko si jednostavan. Toliki Bog skriven u maloj, običnoj bijeloj hostiji. Klanjam ti se zbog Tvoje jednostavnosti. I ja želim biti takav. Ako je čovjek jednostavan, onda i ljubi, ako ljubi onda je pun razumijevanja, a ako je pun razumijevanja onda je spreman prihvaćati i sve oko sebe. Večeras te zato molim da me učiniš jednostavnim. Ne trebam ti govoriti o svojim problemima, ne trebam izmišljati velike riječi kako bih ti nešto rekao jer jednostavan Bog poput tebe to niti ne očekuje. Prihvaćaš moju slabost, prihvaćaš moje grijehe, prihvaćaš moje bjegove i lutanja... Ja to često ne uspjevam... Kada se nađem pred problemom najčešće se prvo pitam: Zašto, Bože, ja? Križ koji mi stavljaš na leđa čini mi se pretežak. Ne mogu ja to... Ne želim ga prihvatiti i nositi. Gubim u tim trenucima nadu i vjeru da ćeš mi ti pomoći. Umjesto da te ljubim još više, ja te osuđujem i prozivam, no ti si i dalje uz mene. I kada padam, ti me dižeš; i kada plačem, ti mi brišeš suze; i kada bježim od tebe, ti me slijediš. Zašto Gospodine?

Ljubim te, mladi čovječe!

Večeras Gospodin svakome od nas daje odgovor, naše je čuti ga: Ljubim te, mladi čovječe! Važan si mi i potreban! Urezan si u moj dlan od prvih trenutaka svojega života. Možeš mi večeras reći sve svoje probleme, možeš priznati da si grešan, možeš reći da si možda i bezobrazan i zločest i bahat i svadljiv... Možeš nabrajati cijelu večer sve svoje slabosti... Ali ja ih znam, i prije negoli mi ih kažeš, i prihvaćam te upravo takovga: slabog, malenog, bezobraznog... Prihvaćam te jer znam da si moj prijatelj, ja znam da sam ti važan. Znam, mladi prijatelju, da imaš problema u životu i da često tražiš rješenje. Možda ti se čini kako nema izlaza, pa se sam boriš, no ja te pozivam: dođi u tim trenucima k meni. Žali se, i plači ako treba. Smiješ plakati! U tim malim kapima što padaju niz tvoj obraz sadržan je sav ponos ljudskog srca, sva umišljenost ljudskog uma i sav egoizam ljudskog bića. Tvoje suze već su znak da priznaješ da ne možeš dalje, da prihvaćaš svoje slabosti. Dođi k meni. Ljudi su te povrijedili? Dođi k meni! Reci mi što su ti rekli, kako su te povrijedili. Slušat ću te, a onda ću ti dati snage za oprost. Znaš, prijatelju, nisu svi ljudi jednaki i znam da ih je teško prihvatiti, no kada ne bismo prihvaćali druge, bili bismo sami. Ako prihvatiš drugoga, prihvaćaš i njegove slabosti i mane, ne da bi ih mijenjao kako ti hoćeš, nego da im pomogneš da shvate što trebaju mijenjati. Nemoj mijenjati druge, prihvaćaj ih. Ja ću ti dati snage za to, samo dođi k meni!

Hvala ti, Gospodine moj, što si blizu. Večeras želim snagu za prihvaćanje drugih. Želim tebe, i tvoju ljubav kako bih po toj ljubavi mogao ljubiti, oprostiti i prihvatiti. Ne želim otići iz ove crkve prazan, želim otići spreman prihvatiti. Da, Gospodine, prihvatit ću sve što od mene tražiš, prihvatit ću svakoga koga mi ti staviš na moj životni put. Prihvatit ću sve, jer ti si sve prihvaćao, a u trenucima kada nisi za to imao snage molio si... Sada i ja to želim moliti u tišini: nauči me prihvaćati...