Kroz život moramo ići Isusovom logikom

Župa sv. Marka Križevčanina bila je u četvrtak, 29. listopada mjesto susreta mnogih mladih koji su odlučili odvojiti dio svoga vremena za zajedničku molitvu, pjesmu i druženje. Tradicionalne svete mise zadnjeg četvrtka u mjesecu u ovoj se Župi slave više od dvije godine. U te dvije godine kroz vrata župne crkve prošla su mnoga lica, poznata i nepoznata. Stvorila su se nova poznanstva, dijelile životne priče. Mnogo različitih duša, a isti cilj – predati Gospodinu svoj život i sve ono što nosimo u svojim srcima, pouzdajući se u Njegovo vodstvo i volju. Ljepota ovih susreta upravo se i nalazi u zajedništvu. Ono se ovoga puta i vidjelo u zajedničkom animiranju euharistijskog slavlja pjesmom svih prisutnih. Svetu misu predvodio je vlč.Odilon-Gbènoukpo Singbo, župni vikar Župe sv. Marka Križevčanina.

Prilika za novi početak

U svojoj je homiliji, vlč. Odilon prikazao mladima njihove živote kroz svijet glazbenih instrumenata naglasivši kako ovise jedni o drugima. „Mi ćemo dati neki zvuk, ali bez drugih on neće biti potpun“, rekao je i nadodao da smo, ako nekoga mrzimo, poput instrumenta koji ne prati notni zapis skladbe. No, uvijek se pruža prilika za novi početak. Osvrnuvši se na riječi Pavlove poslanice: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ (Rim 8,31), ohrabrio je i potaknuo mlade da s velikim povjerenjem i utjehom u ovim riječima jedni drugima daju priliku za novi početak. Možda ćemo kod nekih ljudi osjetiti otpor, ali to nas ne treba brinuti. O tome nam govori i evanđelist Luka koji nam prenosi Isusove riječi: „Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste!“ (Lk 13, 34). „Moraš ići logikom Isusa Krista. Bit će muka, ali nemoj odustati!“, poručio je.

Tvoj život je knjiga

Prvi korak da bi se učinila promjena je spremnost sebi dati priliku. „Tvoj život je kao jedna knjiga koja još nije zatvorila svoje korice!“, naglasio je vlč. Odilon te upitao mlade što se na tim stranicama nalazi te jesu li one ispisane tintom ljubavi, žrtve, duha opraštanja i prihvaćanja svakoga. Mnoga imena su već upisana u knjigama naših života, imena ljudi koji su bdjeli nad našom kolijevkom, koji su nas podizali i odgajali i njih ne smijemo zaboraviti. „Živiš li svaki dan u miru s ljudima, moleći za oproštenje, ne čekajući da netko drugi uvijek priđe prvi?“, zaključio je svoju propovijed i ostavio mlade u kratkoj tišini da promisle o svojemu životu i odnosu prema drugim ljudima.

Nasmijana i vesela skupina mladih svoje je druženje nastavila i nakon svete mise u prostorijama vjeronaučne dvorane držeći se najboljeg recepta za ispunjen i radostan život - kombinacije Božje Riječi, iskrene molitve, pjesme i smijeha.