Slobode nema bez ljubavi

Već i ptice na grani znaju slogan susreta katoličke mladeži Lijepe naše koji će se održati u travnju ove godine - „Na slobodu pozvani“! Takav događaj nikako nije smio proteći bez  sudjelovanja mladih iz naše župe pa su shodno tome naši Maja, Juraj i Ivan Marija nesebično odlučili biti naše logističke i duhovne vođe u pohodu na Dubrovnik.

Upoznavanje dubrovačke povijesti i slavnih ličnosti

U nedjelju, 2. ožujka počela je prva u nizu od 8 kateheza koje će poslužiti svim sudionicima da se što bolje pripreme za nadolazeći susret jer cilj susreta nije samo upoznati brojne mlade sa sličnim vrijednostima i svjetonazorima, već i promišljanje te produbljivanje vjere i odnosa s Bogom u svakom pojedincu.

Na početku kateheze dobili smo mnogo zanimljivih informacija o Dubrovniku i njegovoj povijesti, kao i nekim svima nama poznatim ličnostima koje su ga proslavile. Ipak je dobro znati  ponešto o mjestu u koje ideš i o svojim domaćinima, tim više jer se u ovom slučaju radi o mjestu koje slovi kao ponos hrvatske kulture i povijesti.

Kao uvod poslužila nam je poznata pastorala dubrovačkog baroknog pjesnika Ivana Gundulića prigodnog imena - Dubravka. „O lijepa, o draga, o slatka slobodo“- mi nismo stali na tim stihovima već smo saznali i detalje o sadržaju i likovima iz pastorale te što je koji lik darovao slobodi. Naučili smo da se slobodi mogu dati vrline i pozitivne stvari poput ruža i maslina, no i one negativne, kada se nema što drugo dati, kako bismo ih se odrekli i bili slobodni od njih.

Bog nam pomaže doći na pravi put

Nastavno na Dubravku razgovarali smo o značenju slobode za nas katolike. Ivan Marija je u svom predavanju objasnio kako se pojam slobode često krivo tumači u današnje vrijeme odnosno kako se poistovjećuje s nečim bez pravila i smjernica, dok je istina daleko od toga. S obzirom da je Bog stvorio svakog od nas baš onako i u trenu kada se to trebalo dogoditi, na svoje osobine ne možemo gledati kao na ograničenja jer svaka od njih je tu s određenom svrhom. Kao što je mobitel namijenjen telefoniranju, tako i svatko od nas ima točnu svrhu u ovozemaljskom životu. Ona nam često nije sasvim jasna pa čak i pogrešno mislimo da je naša svrha nešto sasvim drugo te se trudimo ići u nekom svom smjeru jer smo na kraju krajeva dobili slobodu da sami odlučimo. U takvim trenucima najmanja smjernica ili savjet za koju Bog želi da dopre do nas čine nam se kao zapreka, okov, kavez našoj slobodi. Prava pozadina je drugačija, samo što će je neki shvatiti nakon nekoliko mjeseci, neki nakon 20 godina dok neki neće nikada. Jedino što nam Bog poručuje je da mobitel nije stvoren za razbijanje oraha, kako je to simbolično istaknuo Ivan Marija te da u trenucima kada smo uvjereni da je baš „razbijanje oraha“ svrha namijenjena nama, trebamo vjerovati kako nam Bog pomaže doći na pravi put i osvijetliti nam našu pravu svrhu, a ne postavljati nam okove i zahtjevati samo žrtve od nas.

Ljubavi nema bez slobode niti slobode bez ljubavi

Često smo usredotočeni samo na negativno, samo na one zapovijedi koje ne bismo smjeli prekršiti, a koje su zapravo već ionako urođene svakom ljudskom biću. Zašto ne bismo na njih gledali kao na smjernice, svjetleće putokaze (poput onih što pokazuju na razne lokale u velikim gradovima ne bi li privukli što više ljudi) kojima nas Bog želi privući bliže/natrag k sebi? Zašto uvijek zaboravljamo ono u čemu smo najslobodniji - ljubiti jedni druge? A ljubavi nema bez slobode niti ima slobode bez ljubavi.

Ljubav Boga prema nama očituje se među ostalim i u slobodnoj volji koja nam je darovana, koja nam treba pomoći u življenju kreposti. Prije no što krenemo negodovati zbog novih zahtjeva za krepostima kojima trebamo težiti, bitno ih je razumjeti. Mi smo o svakoj popričali povezujući je s jednom utvrdom u Dubrovniku čije je simboličko značenje odgovaralo pojedinoj kreposti - od Minčete do Lovrijenca te od vjere do uzdržljivosti.

Kako slobodu odraziti u svojoj svakodnevici?

Na kraju kateheze govorili smo o slobodi iz perspektive naših života, razmišljali o trenucima u kojima je najteže ljubiti i strahovima koji nas sprječavaju da ostanemo na putu koji je Bog naumio za nas. Po mom je mišljenju najvažniji dio bila „domaća zadaća“ koju smo dobili - svi su zamoljeni da promisle kako slobodu odnosno nevezanost na materijalno odraziti u svojoj svakodnevici počevši od malih, ali slatkih dobrih djela koja na kraju dana više ispune našu dušu srećom od bilo čeg opipljivog i svjetovnog. S pozitivnim mislima smo se oprostili i sigurna sam kako se svi već raduju idućoj katehezi!