Papine kateheze

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Proteklih sam dana boravio na apostolskom putovanju u Koreju i danas, zajedno s vama, zahvaljujem Gospodinu za taj veliki dar. Imao sam priliku posjetiti mladu i poletnu Crkvu, utemeljenu na svjedočenju mučenikâ i oživljenu misijskim duhom, u zemlji u kojoj se susreću drevne azijske kulture i neprolazna novost evanđelja: to se dvoje susreće. Želim još jednom izraziti svoju zahvalnost dragoj braći korejskim biskupima, gospođi Predsjednici Republike, ostalim predstavnicima vlasti i svima koji su surađivali na realizaciji ovog mog pohoda.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U prethodnim smo katehezama vidjeli kako Crkva tvori jedan narod, narod kojeg je Bog strpljivo i s ljubavlju pripremao i kojem smo svi pozvani pripadati. Danas želim istaknuti novost koja karakterizira taj narod: riječ je doista o novom narodu, koji se temelji na novom savezu, kojeg je Gospodin Isus uspostavio darom svoga života. Tom se novošću ne niječe prethodno prijeđen put niti je u opreci s njim, već predstavlja njegov nastavak, privodi punini taj put.

Draga braćo i sestre, dobar dan! U prvoj katehezi o Crkvi, održanoj prošle srijede, krenuli smo od inicijative Boga koji želi stvoriti jedan narod koji će nositi njegov blagoslov svim narodima na zemlji. Započinje s Abrahamom, a zatim s velikom strpljivošću – a Bog je ima, ima je mnogo – priprema taj narod u Starome savezu te u Isusu Kristu od njega čini znak i sredstvo sjedinjenja ljudi s Bogom i ljudi međusobno (usp. Drugi vatikanski koncil, konst. Lumen gentium, 1). Danas ćemo govoriti o važnosti koju za kršćanina ima pripadnost tome narodu. Govorit ćemo o pripadnosti Crkvi.

Draga braćo i sestre, dobar dan! Danas započinjemo ciklus kateheza o Crkvi. To je pomalo kao da dijete govori o svojoj majci, o svojoj obitelji. Govoriti o Crkvi znači govoriti o našoj majci, o našoj obitelji. Crkva nije neka institucija koja je samoj sebi svrha ili neko privatno udruženje, neka nevladina organizacija, niti je se smije svoditi na kler ili Vatikan. "Crkva smatra...". Ali Crkva to smo svi mi. "O kome ti to govoriš?" "Pa o svećenicima...". A tako, ali svećenici su dio Crkve, ali Crkva to smo svi mi! Ne ograničavaj je na svećenike, biskupe, Vatikan...

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Dar straha Božjeg o kojem ćemo danas govoriti zaključuje niz od sedam darova Duha Svetoga. Što znači imati strah pred Bogom? Znamo dobro da je Bog otac i da nas ljubi i želi naše spasenje i uvijek oprašta, uvijek! Zato nema razloga da ga se bojimo! Strah Božji je, naprotiv, dar Duha Svetoga koji nas podsjeća koliko smo mali pred Bogom i njegovom ljubavlju i da je za naše dobro prepustiti mu se s poniznošću, poštovanjem i pouzdanjem u njegove ruke. To je strah Božji: to prepuštanje dobroti našeg Oca koji nas toliko voli!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ću govoriti o daru Duha Svetoga kojeg se mnogo puta pogrešno shvaća ili promatra na površan način, a zapravo dotiče samu srž našeg identiteta i naše kršćanskog života: riječ je o daru pobožnosti. Treba odmah pojasniti da se taj dar nikako ne smije poistovjećivati sa samilošću prema nekome, sa sažalijevanjem svog bližnjega, već označava našu pripadnost Bogu i našu duboku povezanost s njim, povezanost koja daje smisao čitavom našem životu i koja nas čuva u čvrstom zajedništvu s njim, pa i u najtežim i najmučnijim trenucima.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas želim predstaviti još jedan dar Duha Svetoga, dar znanja. Kada se govori o znanju, nekako odmah pomislimo na čovjekovu sposobnost da sve bolje upoznaje stvarnost koja ga okružuje i da otkrije zakone kojima se ravnaju priroda i svemir. Znanje koje dolazi od Duha Svetoga ne ograničava se, međutim, na ljudsko znanje: to je posebni dar koji nam pomaže shvatiti, kroz stvoreni svijet, Božju veličinu i ljubav i njegovu duboku povezanost sa svakim stvorenjem.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U proteklim smo katehezama razmišljali o tri dara Duha Svetoga: mudrosti, razumu i savjetu. Danas mislimo na ono što čini Gospodin: on dolazi uvijek da nas podupre u našoj slabosti i to čini posebnim darom: darom jakosti.