Duhovni kutak

"Misao na posljednji sud nikada nas ne smije uplašiti; naprotiv, potiče nas da bolje živimo sadašnjost. Bog nam s milosrđem i strpljivošću daje ovo vrijeme da naučimo svakoga dana prepoznavati ga u u siromašnima i malenima, da se trudimo oko dobra i da budemo budni u molitvi i ljubavi. Prepoznao nas Gospodin na završetku našega života i povijesti kao dobre i vjerne sluge!" iz kateheze pape Franje

Četvrta uskrsna nedjelja nosi ujedno naziv i Nedjelja Dobrog Pastira. Motiv tomu jest evanđeoska slika pastira kao metafore za Isusa. U današnjem, vrlo kratkom, evanđeoskom odlomku liturgija Riječi nam donosi nekoliko redaka iz 10. poglavlja Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 27-30). Postoji nekoliko pravaca tumačenja ovog prekrasnog teksta. Pozivam vas da se posebno zaustavimo na jednom retku iz današnjeg Evanđelja i od njega pokušamo čuti današnju Riječ. 

Nalazimo se u tjednu molitve za duhovna zvanja, a na Četvrtu vazmenu nedjelju, koja je pred nama, proslavit ćemo Nedjelju Dobroga pastira koja se već pedeset godina slavi kao Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Što to znači za tebe, za nas? Moliš li za duhovna zvanja? Moliš li za svog župnika? Papa Pavao VI. tijekom Koncila je ustanovio taj Dan složne molitve Bogu Ocu da nastavi slati radnike za svoju Crkvu. Ovogodišnja tema 50. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja je „ZVANJE – znak nade utemeljene na vjeri“.

Sjedim s učenicima u kući. Polako sunce zalazi, ima možda još sat do noći. Ugodna večer. Cijeli dan slušam učenike, njihove doživljaje Uskrsloga – želim upijati i doživjeti Krista živoga. Njihova gorljivost prelazi na mene, pa i na tebe, dragi prijatelju, pridruži nam se...

Kako se bliži noć, riječi jenjavaju, obuzima nas mir. Gledamo jedni druge u uči, potvrdni pogledi dubokog unutarnjeg zadovoljstva. Prepuštamo se i „guštamo“. Iznutra u srcu bogatstvo prisutnosti Uskrsloga se otkriva i dariva. Predobro, hvala ti, Gospodine!

"Uzašašće ne znači Isusovu odsutnost, već nam kaže da je on živ među nama na jedan nov način; nije više na nekom točno određenom mjestu u svijetu kao što je to bio prije uzašašća; sada je u Božjem kraljevstvu, prisutan na svakom mjestu i u svakom vremenu, bliz svakom od nas. U našem životu nismo nikada sami: imamo toga zagovornika koji nas čeka, koji nas brani.

Tu i tamo se znam prisjetiti satova matematike, što iz osnovne ili srednje škole, i rješavanja nekih problemskih zadataka u kojima je bilo i zbrajanja i oduzimanja i dijeljenja i množenja, i razlomaka i korijena i sinusa i kosinusa i zagrada i brojeva i nepoznanica, da ni sam ponekad ne znaš od kuda bi počeo s rješavanjem takvoga zadataka. On je u svom rješavanju uvijek tražio preciznost i postupnost kako bi se napokon došlo do traženog rezultata.

Slušajući Moniku uvijek sam mogao nešto novo naučiti, osjetiti, spoznati. Nadam se da će i vas dodirnuti njeno iskustvo života. Monika je odrasla s dvije sestre, bratom i roditeljima s kojima je redovita išla na nedjeljne mise, čitala i pjevala. Nedjelja je za Moniku oduvijek bila poseban dan. Monika voli i putovati. Proputovala je i svijet u Njegovoj blizini, posjećujući fratre u Bronxu, Austriju, Italiju i još mnogo divnih mjesto na našem lijepom planetu. Provela je i osam godina u Frami Dubrava. Tamo sam ju i upoznao. Uvijek je bila radosna, marljiva, puna ideja i spremna služiti.

Mjesto događaja: hitna služba.
Vrijeme događaja: 23:35 sati.
Pobliže određenje mjesta: tmurna i hladna čekaonica s vratima koja škripe svaki put kad se otvaraju, a često se otvaraju.

Glavni akteri: mladić sa slomljenom nogom, djevojka sa zamotanom rukom i vidljivim krvavim mrljama koje su probile zavoj, gospođa sa sinom koji ima visoku temperaturu, postariji muškarac s razbijenom usnicom i šljivom ispod oka i muškarac srednjih godina koji u kratkim vremenskim intervalima štuca.