Duhovni kutak

"Živjeti od vjere znači prepoznati Božju veličinu i prihvatiti svoju malenost, svoj položaj stvorenja puštajući da ga Gospodin ispuni svojom ljubavlju i tako raste naša prava veličina. Zlo, svojim nabojem patnje i trpljenja, je misterij koji biva rasvijetljen svjetlom vjere, koje nam daje jednu sigurnost da možemo biti od njega oslobođeni: sigurnost da je dobro biti čovjek." iz kateheze pape Benedikta XVI.

U ovom razmatranju želio bih se zadržati na prvom Isusovom blaženstvu kojega je izgovorio u svojoj poznatoj besjedi na gori, a ono glasi: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Često me vjernici pitaju za pojašnjenje ovoga blaženstva. Što to znači biti siromašan duhom? Nemoguće je dati pojašnjenje ovog blaženstva bez razumijevanja židovskog mentaliteta u kojem je ono nastalo. U judaističkom mentalitetu Boga se najviše gledalo kao istinskog i pravednog kralja. Kralja koji uzima u obranu one koji nemaju nikoga da ih brani.

Dragi prijatelji, slušajući nedjeljna čitanja primijetili smo ključnu riječ, odnosno poslanje koje sve povezuje: prorok! Dozivam vam u pamćenje proroke i staroga i novoga Zavjeta. Sve i jedan bio je odbačen, pogažen, izrugan i osporen. Sve i jedan donosio je poruku koja nije godila. Ne samo da nije godila nego si je i uzimala za pravo činiti više nego bi pravovjerna vjernikova definicija proroka to dopuštala i predviđala. Što mislim pod time?

Domagoj Eršek ima 23 godine i student je 4. godine ekoinženjerstva. Njegova sestra Lucija Eršek ima 25 i profesorica je matematike u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Ništa neobično i novo, zar ne? Mađutim, ono što je zapravo bila tema našeg ovotjednog razgovora povezano je s njihovim zaslugama u poticanju mladih na aktivno sudjelovanje u životu župne zajednice. Kako su u tome uspjeli i što poručuju svima vama koji biste željeli isto? Otkrijte!

„Propovijedaj Evanđelje svaki dan, i ukoliko je potrebno koristi riječi.“ Ove riječi svetog Franje Asiškog kao da su pisane za ljude svih vremena. I u naše doba ljudi kao da su siti riječi. Koliko god se mi trudili da naši govori budu dotjerani, duhoviti ili sućutni nad ljudskom patnjom i nepravdom, oni će uvijek ostati nedorečeni ako iza njih ne stoje konkretna djela. Primjer nam daje sam Bog koji je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, a nama je progovorio u svome Sinu, našem Spasitelju Isusu (usp. Heb 1,1-2).

„Kao Otac, on želi da mi postanemo njegova djeca i živimo kao takvi u njegovu Sinu, u zajedništvu, u punoj prisnosti s njim. Njegova se svemoć, dakle, izražava u ljubavi, u milosrđu, u opraštanju, u prihvaćanju naše slobode i u neumornom pozivanju na obraćenje srca, u držanju koje je samo naizgled slabo – Bog se čini slab, sjetimo se Isusa Krista koji moli, koji dopušta da bude ubijen. Stav koji je na prvi pogled slab, a čine ga strpljivost, krotkost i ljubav, pokazuje da je to pravi način da se bude moćan! To je Božja moć! I ta će moć pobijediti!“ Iz kateheze pape Benedikta XVI.

Dragi mladi, čitanja koja pred nas stavlja današnja liturgija osobito ističu slavljenje Riječi Božje. Prvo čitanje počinje „blagoslovom“ svećenika kojemu narod odgovara „kleknuvši i poklonivši se pred Gospodinom, licem do zemlje“ i nastavlja čitanjem „od ranog jutra do podneva“ dok svi stojeći slušaju u tišini: „Sav je narod pozorno slušao knjigu zakona“. Zanimljiva je opaska kako je sav narod plakao jer se kajao za svoje grijehe koje je jasnije spoznao slušajući pažljivo zakon.

"Kada kažemo: "Vjerujem u Boga", mi zapravo kažemo poput Abrahama: "Vjerujem Ti; vjerujem u Tebe, Gospodine", ali ne kao u nekoga kojem se utječem samo u teškim trenucima ili kojem posvećujem tek nekoliko trenutaka u danu ili tjednu. Reći "vjerujem u Boga" znači osloniti se na njega u svom životu, pustiti da me njegova Riječ vodi i usmjerava svakoga dana, u konkretnim odluka, bez straha da ću izgubiti nešto svoje.