Duhovni kutak

Animatorsko ljeto u domu sv. Martina u Malom Lošinju već devetu godinu za redom oduševljava mlade sudionike koji se kući vraćaju osnažena duha i ojačani u vjeri koju su produbili zahvaljujući otvorenosti svojih novih mladih prijatelja čije im je prijateljstvo postalo neprocjenjiv dar. U jeku devetog animatorskog ljeta, razgovarali smo s animatorima 2. Lošinjske skupine – Elizabetom Mikulić i Igorom Turčekom koji su nam otkrili što je to što Mali Lošinj čini toliko posebnim.

Biblijska tema Boga-pastira i zatim Mesije-pastira vrlo je draga Staromu zavjetu, a često se ponavlja i u obnovljenoj Liturgiji koja rado koristi proročke tekstove kao uvod u odlomke iz Evanđelja sa sličnim mislima.

U župi bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi već dvije godine djeluje oratorij. Oratorij je kvalitetno provedeno vrijeme u kojem djeca od 1. do 6. razreda uz molitvu uče, pjevaju, plešu i igraju se te upoznaju vjeru na njima prilagođen način. Na dugoreškom oratoriju radi sedam glavnih animatora (Ivana Cvitković, Ana Đorđević, Nikolina Mihajlović, Valentina Tomičić, Branimir Jagodić, Iva Radočaj i Ivana Bosiljevac), a ostali uskoče kad treba.

Ljeto je u punom zamahu. Dok čitamo ovo razmišljanje možda smo već na godišnjem odmoru, možda se tek na njega spremamo ili pak ništa od toga jer prolazimo kroz dramu nezaposlenosti ili nemogućnosti odlaska na godišnji odmor. U svakom slučaju ne postoji čovjek koji ne zaslužuje da malo stane i odahne, da se odmori i promjeni zrak. Odmor nije neki izvanjski dodatak u čovjekovom životu, poput neke dodatne opreme u automobilu koji kupujemo, već njegov sastavni dio. Gospodin je u čovjeku stvorio mehanizme odmora koji su duboko zasađeni u njegovoj naravi i koje treba poštivati.

Kraj lipnja i početak srpnja je vrijeme kada se u pojedinim župama slave mlade mise. Mlada misa je posebno slavlje u kojem svećenik koji je tek zaređen po prvi puta u svojoj rodnoj župi samostalno predslavi euharistiju. Prošle nedjelje sudjelovao sam na mladoj misi u selu Velika Kopanica u Slavoniji. Ostao sam oduševljen načinom na koji se čitava župa pripremila za ovo slavlje. Osobito je dirljivo bilo za vrijeme procesije koja je krenula iz rodne kuće mladomisnika, a završila ispred župne crkve u kojoj se služila mlada misa.

Ako igdje volimo provoditi svoje godišnje odmore, onda je to u rodnom kraju, u rodnom zavičaju uz kojega uvijek vežemo lijepe, ili možda čak, najljepše trenutke svojega života. Ali, život kao život, uvijek je nepredvidiv i ne znamo što nam donosi sa sobom. Tako su mnogi, zbog raznih razloga, bili prisiljeni napustiti svoj zavičaj i započeti život negdje drugdje. I baš zbog tog napuštanja, povratak u taj zavičaj je još ljepši.

U posljednje vrijeme sam sebi često postavljam jedno pitanje: "Vjeruješ li u Boga?". Svećenik sam i odgovor kao da se sam od sebe nameće, on se podrazumijeva, taj odgovor je "normalan", naučen, načitan, sto puta argumentiran, već 27 godina življen. Ali možda baš u tome i jest problem - u tome što se to podrazumijeva, što je naučeno i razumski argumentirano, ali je li življeno, vidi li se? Živi li taj odgovor duboko, mirno i sigurno u mojoj duši, u najtimnijoj i najstrastvenijoj dubini moga bića iz koje proizlaze moja djela i izbori.