Materijali

Prijatelji su nam, prije svega potrebni radi vlastita osobnog sazrijevanja. Bez prijateljskih odnosa nema osobne ravnoteže. Vrijedan prijatelj pouzdana je zaštita, i tko ga je stekao - stekao je blago - ističe Sirah u svojem poimanju prijateljstva. No, kako doći do toga blaga i vrijednosti prijateljstva u današnjem svijetu materijalizma i površnih odnosa? Koliko je moguće prepoznati vrijednost prijateljstva ili biti bogat imajući sigurnost i povjerenje u svojeg prijatelja?

Svatko od nas ima neko svoje uže kojim smo vezani uz nešto. I ta nas vezanost čini sigurnima. Bojimo se odrezati uže, otplesti njegove čvorove ili ga jednostavno pustiti iz straha od onoga što će se dogoditi kada to učinimo. No, uzdati se u Boga i njegovu providnost znači učiniti upravo to - pustiti svoje uže i prepustite konopce svojega života u ruke svojega Stvoritelja.

Kao što stablo opet pupa, zeleni i lista, zaboravljajući zimu, tako i ti - zaboravi na razočarenja, pogreške, umor, brige i jednostavno započni opet. Jer život je nada i uvijek započinje iznova.

"Ali ti? Proklet od rođenja. Čovjek - ako ga tako možete zvati - kojemu je i sam Bog okrenuo leđa." Ako ti vjeruješ u ovo, tako će te vidjeti i drugi ljudi oko tebe. Zato, pogledaj ljepotu koja dolazi iz sjećanja i znaj da nisi sam!

I najmanja sitnica koju učinimo kako bismo pomogli drugima, može nam se jednoga dana stostruko vratiti, a što god učinimo jednomu od Njegove najmanje braće, Njemu učinismo.

U liku Marije možemo prepoznati sebe, možemo uvidjeti koji je naš poziv. Ono što je uvijek krasilo odnos Marije i Isusa bilo je je zajedništvo i ljubav. Upravo na takav odnos nas Bog poziva kroz lik Marije. Preko Marije Bog je evangelizirao. Marija je ta u kojoj je bilo utkano Evanđelje. Marija je za nositeljicu Riječi bila izabrana iz običnog naroda. Tako je i svatko od nas pozvan da prenosi riječ Evanđelja.

Trebali bismo se svi u svojem životu ponekad zapitati koliko nam je poznata prava priča o Vukovaru? Koliko zapravo znamo o Gradu heroju? Nisu li sve nevino stradale žrtve koje su branile domovinu zavrijedile barem toliko da ih se sjetimo i da današnjim generacijama budu poznate barem one osnovne informacije o hrabrim ljudima koji su položili svoje živote za spas Vukovara i obranu Domovine? „Zar je moguće da nam djeca tako malo znaju o gradu heroju, o žrtvama koje su pale da bismo mi živjeli?“

Da bismo bili zdravi, potrebni su nam lijekovi i liječenje. No, to nije sve. Potrebna nam je ljubav naših bližnjih koji svojim brižnim gestama i izrazima ljubavi mogu izliječiti ono što nikakvi lijekovi ne mogu.

Toliko nam se neizrecivih darova Božjih daruje iz dana u dan. Neke dotičemo rukom, a neke dotičemo dušom. Nekada se neizreciva radost krije u naizgled sasvim jednostavnim stvarima koje uzimamo „zdravo za gotovo“, a s kojima nam Gospodin daruje djelić Neba. Možda su najveći dar upravo ljudi s kojima taj dar života dijelimo, oni koji naše suze pretvaraju u smijeh… Po čemu ćeš ti pamtiti ovaj život? Tko ili što je na tvoj život ostavilo najveći trag?