Kako mi je SVP uzdrmao život

Život je zaista utrka u kojoj se najbolje stvari događaju kad ih najmanje očekuješ. Tako je bilo i ovaj put, sasvim slučajno, s jako malo očekivanja, praktički bez ičega, s nula kuna u džepu i s velikom voljom da pomognemo ljudima kojima je ta pomoć neophodna.

Dok sam, tako, jednu večer slagao slike iz poplavljene Bosne, s ciljem da ljudima bar malo prikažem kritičnu situaciju na poplavljenim područjima, u meni se počela rađati ideja. To bijaše sami početak poplava, ali kao da se trebalo dogoditi da bi se iz ničega stvorilo nešto što je na kraju imalo jako plemenit cilj.

Kao što rekoh, neočekivanje rađa briljantne ideje, a tek djela iza njih, pih, neopisivo. Tako se i rodila ideja ''idemo pomoći ljudima, nešto trebamo učiniti, ne možemo mirno gledati!'' Moju misao je preduhitrio jedan čovjek kojeg danas, nakon akcije, zovem bratom, Ivan P.

Svi zajedno u jednome cilju

Ideje s različitih strana su se udružile (M.Z., J.S. i svi ostali dragi ljudi) i prvotna ideja o pomoći BiH je prenešena i na našu Slavoniju pod jedinstvenim imenom Studentski Val Pomoći, danas interno zvan SVP. Sedam dana, radno vrijeme nedefinirano, cilj samo jedan: POMOĆI! Na stotine ljudi, svi različiti, svi drugačiji, ali opet svi zajedno u jednom cilju. Zar u tome ne leži neopisiva nada?

Kako su dani prolazili, a ljudi se maksimalno davali, počela se stvarati jedna velika obitelj koja je na poseban način, meni osobno, ali vjerujem i velikom broju drugih ljudi, pokazala koliko se iskreno zajedništvo i nesebično davanje ustvari isplati. Svi ti ljudi dobili su natrag neopisivu količinu sreće i radosti te upoznali ljude na koje, usudim se reći, mogu računati. Sve to u samo sedam dana. Iz neočekivanja do trenutka kada vam je Srce k'o kuća.

Akcija: LJUBAV

Na desetke kombija i kamiona punih pomoći, ali i iskrenih želja koje su bile daleko od ograničenja nacionalne pripadnosti, daleko od mržnje i zavisti, daleko od svega lošeg. Možda bi bilo dobro cijelu akciju preimenovati u LJUBAV (šalim se, ne dam SVP). Ljudi su se nesebično izdavali, a svaki se dan vraćali s još više energije iako je prosjek spavanja bio maksimalno pet i pol sati. Zbilja nevjerojatno.

I sada kada je akcija službeno završila, iako još traju isporuke, što od svega toga ponijeti? Pa moja je ideja sljedeća: Dragi prijatelju, ono što učiniš drugome uvijek se stostruko vrati. Davanje, iako fizički umara, dušu nevjerojatno ispunja, ljude povezuje i njihove ideje izbacuje na svjetlo dana. Nikada nemojte odustati od ideje biti pošten i dobar i misliti na drugoga. Uzmite si u plan da često stavljate druge ispred sebe jer to je odličan način da i sebe pogledate te ispravno izgradite.

Na kraju je najljepše što je sve ovo istina,a ne pretpostavka i ja vjerujem da svaki volonter, od njih +250, to može svim srcem i potvrditi.

Nadam se da se vidimo u daljnjim akcijama SVP-a, o kojima ćemo vas uskoro obavijestiti.