Pripreme za SHKM u župi sv. Marka Križevčanina

U Župi Sv. Marka Križevčanina u nedjelju, 2. ožujka, u sklopu redovitih župnih susreta za mlade, održana je treća pripremna kateheza za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se 26. i 27. travnja održati u Dubrovniku. Dvoje mladih župljana, Jelena i Josip Bolkovac predstavili su katehezu pod nazivom "Oruđe mira".

Susret je započet zajedničkom molitvom sv. Franje za mir. Temu kateheze mladi su pokušali sami odgonetnuti igrajući igru "Tabu". Podijeljeni u dvije skupine, gdje je svaka grupa imala svog predstavnika, izvlačili su ceduljice s pojmovima. Predstavnik je riječima pokušao objasniti pojam koji je njegova skupina trebala pogoditi. Neke od ključnih riječi bile su grijeh, žaljenje, ispovjedaonica, praštanje, kajanje, odrješenje, pokora. Svi ti pojmovi otkrili su temu današnjeg susreta, sakrament pomirenja.

Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni

Kako bi bolje shvatili i više se približili samom sakramentu pomirenja, pročitan je odlomak iz Matejeva evanđelja. Kroz priču o Mateju cariniku vidimo kako Isus prihvaća i one koji su odbačeni ili u očima drugih ljudi nepopravljivi. On nije došao "zvati pravednike, nego grešnike". To je zapravo Isusova poruka Božje ljubavi, "Što god da si napravio, tko god da si, Bog je uvijek tu!", rekao je Josip.

Mladi su susret nastavili razgovorom o grijehu i sakramentu pomirenja te zaključili kako prije ispovijedi većinom osjećaju tugu, nemir, ponekad sram i teret na srcu, a samo iskreno kajanje oslobađa, stvara unutarnji mir i ispunjava srce radošću. Prisutni su pokušali odgovoriti na pitanja osuđuju li ponekad, poput farizeja, druge ljude zbog njihovih grijeha te koliko je lako/teško oprostiti samom sebi svoje grijehe. Na samom kraju, mladi su se više upoznali s poviješću tvrđave Revelin koja je simbolično povezana sa slikom mira.

Katehezu je zaključio vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, župni vikar, govoreći o tome koliko smo spremni oprostiti sebi, ali i drugima te kako mnogi žele oprostiti, ali ne i zaboraviti. Skrenuo je pažnju na to kako u molitvi "Oče naš" molimo Boga da nam otpusti duge naše - kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Ako "ne zaboraviti" u nama budi osjećaj osvete, onda nismo drugome oprostili, ali ako nas poziva na oprez, to je u redu. Svoje razmišljanje vlč. Odilon završio je riječima sv. Augustina: "Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi."