Vukovar - grad tisuću istina

Hrvatska dehonijanska mladež organizirala je gostovanje branitelja iz Vukovara u utorak, 26. studenoga u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkom naselju Trnovčica. Drago Maksimović i Marko Baketa, obojica rođeni Vukovarci, željeli su prvenstveno mladima ispričati svoju priču. Kako su se među mnogobrojnim posjetiteljima našla i dvojica njihovih suboraca, a koji žive u našoj župi, jedan od njih im se pridružio u želji da mladima što bolje predoče vukovarska stradanja i svoje doživljaje.

Naši gosti željeli su ispričati barem jednu od 1000 istina Vukovara. Isti naslov nosi knjiga  autora Drage Maksimovića ''Vukovar - grad tisuću istina“. U toj knjizi Drago je želio ispričati svoju priču i priču svojih suboraca u Vukovaru 1991. godine.

Od „naivaca“ do hrabrih branitelja

Vukovar je i prije rata bio grad s oko 20 nacionalnih manjina i za svakoga se znalo tko je, ali to se nije previše isticalo. U očima drugih slavonskih gradova u kojima su živjeli većinom Hrvati, Vukovar je bio ''crven'', u njemu su i Hrvati pričali "ekavicom", tako da je bitka za Vukovar i hrabrost branitelja 1991. godine sve iznenadila.

Rat nije počeo u svim dijelovima Vukovara u isto vrijeme – dok su se u Borovu naselju na ulicama vodile oružane bitke, u drugom dijelu Vukovara naši su gosti na igralištu igrali košarku i živjeli svoju mladost. Oni su, kako sami kažu, spadali u ''onu skupinu naivaca'' koji nisu vjerovali da će stvarno doći do rata.

Kada je opsada Vukovara počela, većina Vukovaraca napustila je svoj grad, a oni koji su ostali bili su osuđeni na svakodnevno granatiranje i život u podrumu. Kako sami kažu, oni koji su prije rata bili spremni na sukobe zbog nacionalnih razlika iz Vukovara – oni su se povukli, a ostali su oni tihi i povučeni za koje se nikada ne bi reklo da bi podnijeli takva stradanja.

Na leđima mladosti iznijeli hrvatsku samostalnost

U ta dva i pol mjeseca vukovarski su branitelji branili teritorij koji se u normalnim uvjetima prijeđe u 15 minuta normalnog hoda. Mnogo ih je poginulo, a oni koji su preživjeli na leđima svoje mladosti iznijeli su hrvatsku samostalnost. ''Pokušajte zamisliti da dva i pol mjeseca nemate ništa za jesti, piti ni za obući pa vam onda dođu ljudi koji su vas u tih dva i pol mjeseca pokušali ubiti te vas dijele u dvije kolone, jedna za Ovčaru a druga za Mitrovicu...''

Iako su informacije o 12.000 srpskih vojnika laži Željka Ražnatovića Arkana kako bi umanjio vukovarska stradanja na Ovčari, Vukovar kao znatno manja sila bio je simbol i uzor ostatku Hrvatske. Tome su puno pridonijeli i novinari koji su svakodnevno izvještavali o stanju u Gradu Heroju preko radio stanice. Jedan od tih novinara je i svima poznati Siniša Glavašević.

Simbolika vukovarskog otpora bila je veća jer na hrvatskoj strani nije bilo obučenih vojnika i časnika (osim Starog i Mladog Jastreba), dok su srpsku stranu predvodili vojno obrazovani zapovjednici.

Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo

Nakon pada Vukovara, naši su gosti i ostali vukovarski branitelji dobili naređenje da se povuku. Krenulo se u proboj. Nije to onakav kakav se prikazuje u filmovima ili za vrijeme Oluje i Bljeska gdje vas na drugoj strani čekaju vaši suborci, barem njih 400, 500. Njih nije nitko čekao.

Jedna od grupa krenula je oko 22 sata u dugačkoj koloni, kroz kukuruzište i preko miniranih polja, ne znajući hoće li naići na protivničku zasjedu ili stati na nagaznu minu. Mnogo ih je krenulo, a mnogo ih nije stiglo.

Oni su bili oni sretnici koji su došavši do rijeke, čamcem, pomoću ''užeta'' od bolničkih zavoja, jedan po jedan (njih stotinjak) prešli rijeku Vuku. Oni koji su stigli kasnije, rijeku su prelazili pješice u vodi do struka. Na sreću, uspjeli su i došli na sigurno.

Kada je došao do ceste za Vinkovce, naš gost Marko Baketa rekao je kako se tada, kada je bio na sigurnom, želio vratiti u Vukovar jer su mu u Vukovaru ostali sestra i roditelji.

Ljubav prema domovini treba pokazivati djelima

Gospodin Marko Baketa osobno je sudjelovao u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja te kaže kako stvari koje su se nakon rata zapostavljale i zanemarivale sada izlaze na vidjelo. Pri tome misli na pitanje dvojezičnosti u Vukovaru. Kako sam kaže, nije stvar u ćirilici kao pismu, već u njenoj simbolici.

Na kraju susreta branitelji su poručili svima okupljenima, a osobito mladima, da zapamte Vukovar i pravu istinu o njemu te da svoju ljubav prema domovini pokazuju djelima, a ne samo riječima. Oni su svoju mladost i želje ostavili na ratištu te su svojom hrabrošću i odvažnošću dokazali svoju ljubav prema Hrvatskoj kako bi nama osigurali bolju budućnost, a na nama je sada red da im svojim djelima pokažemo zahvalnost.