Križ – najveći izraz Božje ljubavi

U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, u ponedjeljak 7. prosinca održana je druga Duhovna formacija animatora. Tema ovog susreta bila je nastavak prošlomjesečne teme „Krštenje“, odnosno koji se sve simboli kriju u sakramentu krštenja. Susret se odvijao u dva dijela. Prvi dio predvodio je vlč. Ivan Valentić, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, a u drugom dijelu susreta, svoje je svjedočanstvo podijelila gošća, dr. Tihana Đuran.

Na samom početku, vlč. Ivan je podsjetio okupljene na prethodni susret i na prvi korak u slavlju krštenja te uveo u daljnju temu. Istaknuo je važnost imena koje nam daju roditelji, ime koje nas obilježava i koje nas razlikuje od drugih. Također je izdvojio važnost imena koje nam Bog daje, a to je da smo Njegova djeca. Drugi korak u slavlju krštenja je križ. Na čelo djeteta u slavlju sakramenta krštenja križ stavlja najprije svećenik, zatim roditelji i naposljetku kumovi. Povjerenik je istaknuo nekoliko ulomaka iz Svetog Pisma koji pojašnjavaju odakle dolazi taj znak i koji je njegov smisao.

Simbol patnje postaje simbol života

Staviti znak na nešto, staviti pečat znači da to pripada nekome. Staviti znak križa znači da dijete ili osoba, koja se krsti, pripada Bogu i da ga Bog štiti. Zato svi trebamo sebi postaviti pitanje: “Što piše na tvom čelu, što piše čiji si?“ Iza čela, odnosno očiju, krije se ono kako gledaš, kako osjećaš i kako misliš, dakle krije se sve što ti jesi. Roditelji i kumovi znakom križa potvrđuju sve što će kasnije u dijete ugraditi.

Križ predstavlja središte spasenja, u njemu se krije život, dok mi od njega bježimo. Vlč. Ivan je naglasio kako moramo shvatiti mudrost križa i njegovo značenje. A to je da križ, kao simbol patnje i rugla, postaje smisao života te da mi trebamo gledati što dolazi nakon. Tek kada prihvatimo križ možemo se u potpunosti ostvariti.

Prihvati svoj križ

U drugom dijelu susreta gošća je bila dr. Tihana Đuran koja je svjedočila o svojem iskustvu vjere. Krštena je kao odrasla osoba, u 33. godini života, svjesna tog trenutka osjetila je Božju milost. „Imam osjećaj da sam osjetila predokus raja i znam kako će biti kad budemo s Bogom lice u lice“, istaknula je dr. Tihana. Svojim preobraćenjem uvidjela je kako su neki njeni postupci pogrješni i kako ne može sudjelovati u namjernom zaustavljanju života, odnosno ne može vršiti abortuse. Doktorica na području ginekologije je zbog priziva savjesti prolazila kroz mnoge osude okoline i još ih danas svakodnevno proživljava. Svojim svjedočanstvom ohrabrila je mlade da prihvate svoj križ koji im život nosi i da hrabro koračaju naprijed u vjeri. Time se možemo nadovezati na križ kao simbol spasenja koji je uz nas na svim našim putima i koji nas jača u svim našim kušnjama.