Jedanaesta postaja

Isusa pribijaju na križ

Isus leži na križu ruku privezanih uz drvo, dok mu je čavao stavljen na sredinu dlana. Isti taj čavao će za koji trenutak udarcem čekića probosti Isusu ruku i tako ga pribiti na križ!

Gesta potpunog predanja

Isusova muka se bliži kraju. Napokon je došao do mjesta gdje će biti podignut na križ. Snage je sve manje, uzdisaji su sve teži. Za koji trenutak teško drvo križa i Isus postat će kao jedno preko čavala koji će probosti svete udove! Hrđavi čavao stavljen je na sredinu dlana i Isus već osjeća njegovu hladnoću i oštrinu. U ovom trenutku Isus ne pokušava zatvoriti dlanove, ne opire se strašnom činu koji će uslijediti. Isusovi dlanovi su širom otvoreni! Kakva prekrasna gesta potpunog predanja! 

Koliko često mi znamo stiskati svoje dlanove u situacijama manje bolnim od ove. Stisnutim dlanom ne možemo ništa napraviti doli nekomu pokazati svoje neprijateljstvo i protivljenje. Stišćemo svoje dlanove, u njih zatvaramo svoje frustracije, probleme, skrivamo svoje strahove, ne dopuštamo im da nas napuste stišćući čvrsto svoje prste. Otvorenim dlanom čovjek može učiniti tolike stvari! Otvorenim dlanom čovjek prima, daruje, pozdravlja, miluje, moli! Samo otvorenim dlanom čovjek dopušta da mu netko priđe, otvorenim dlanom čovjek pokazuje svoje predanje, svoju otvorenost za drugoga – bližnjega. Svojom otvorenom rukom Isus se potpuno predaje u ruke i volju Očevu! Dopušta da bude pribijen na križ kako bi nas otkupio.

Svojim otvorenim dlanovima Isus je pobijedio svijet

Tup! Tup! Tup! Tupi udarci čekića odzvanjaju Golgotom! Čavao je probio Isusovu ruku! Mi smo ti koji u svojim rukama držimo čekić. Mi smo ti koji svakim svojim grijehom činimo još jedan udarac koji sve dublje i dublje zabija čavao i tako sve jače i jače pribija Isusov dlan za drvo križa. Ta ruka, koja je stvorila zvijezde, koja  je tebe i mene oblikovala u majčinoj utrobi, taj dlan u kojem je zapisano moje i tvoje ime sada krvari zbog tebe i mene! Taj otvoreni dlan sa svom ljubavlju prima svaku moju psovku, svaku moju hulu, pogrdu, lijenost, svaki moj grijeh. Otvorenim dlanom Isus daje, mijenja svoj život za moj! I ne samo za moj, nego za život svakog pojedinog od nas. Kakve li ljubavi Božje prema nama! 

Dragi brate i sestro! Nemojmo ispustiti taj čekić koji držimo u svojoj ruci! Nemojmo prestati zabijati čavle u križ. Ali neka ti čavli ne budu čavli grijeha, koji pribijaju našega Gospodina na križ, nego neka to budu čavli predanja, Božje ljubavi; čavli otvorenih ruku kojima na križ pribijamo sve svoje slabosti, grijehe, požude. Svojim probodenim, otvorenim dlanovima Isus je pobjedio svijet! Pribivši sebe na križ Isus je pribio sve naše grijehe sa sobom. Isus će sići s križa i uskrsnuti, a svi naši propusti, grijesi bit će osuđeni na vječnu propast. Tako križ više neće biti znak najveće sramote i smrti nego beskrajne nade i Života!

Autor: Martin Krizmanić

Objavljeno: 20. 03. 2013. u kategoriji Pobožnosti