Isus tješi jeruzalemske žene

Usred svoje muke Isus pronalazi snage da utješi uplakane jeruzalemske žene. Ali kako ih tješi? ''Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom'' (Lk 23,28). Nije im rekao ''Ne plačite!'' ili ''Nemojte se žalostiti!'', nego ih je potaknuo na plač i suze nad njima samima i nad njihovom djecom. Kakva li je to utjeha?

Isus tješi sve nas

Isus ne želi njihovo sažaljenje i žalost zbog onoga što čini jer Njegov križ cijelome svijetu donosi spasenje, Njegova je muka za otkupljenje grijeha. On ih usmjerava na njihove živote, njihove grijehe i na grijehe njihove djece. Isus im ukazuje na suze kojima trebaju oplakati vlastite pogreške i pogreške svoje djece. Jeruzalemskim se ženama Isusova muka činila kao tragedija i kao izgubljena bitka. Ljudski su gledano vidjele patnika i sažalile su se nad njime. Ali Isus zna što čini i zna zašto nosi svoj križ. Zna da njime uzima naše grijehe i da ih uništava te nas time oslobađa za pravi život. Zato govori ženama da oplaču svoje grijehe i zaplaču nad pogreškama svoje djece, a ne nad Njim; da mu predaju suze kako bi ih On nosio i kako bi svojim suzama zalile suhoću ljudskih duša. Isus želi da drvo križa od svih nas učini zelene stabljike života, a to čini ako mu predamo svoj plač i svoje kajanje. Isus tješi sve nas govoreći da ćemo oplakavši vlastitu slabost uvidjeti stanje svojih života te da ćemo se učiniti plodnima, zelenima i sposobnima da prihvatimo milost spasenja.

Njegova je utjeha poziv na obraćenje

On ne tješi privremenom utjehom ili površnim ohrabrenjem. Sav izmučen, izbičevan, ponižen i iscrpljen govori nam da patnja može imati smisla ako se zaustavimo pred Njime, priznamo svoje manjkavosti i grijehe, zaplačemo i time zalijemo svoju suhoću koja nas odvaja od Njega. Njegova je utjeha poziv na obraćenje kako bismo bili Božje kćeri i sinovi. Ali ne zaustavlja se tu. Dao nam je primjer kako i mi moramo tješiti druge. Možda smo danas prošli pokraj nekoga tko je zaplakan ili pustili da pokraj nas samo tako prođe netko tko je shrvan bez da smo mu pružili ruku i riječ istinske utjehe. Možda tu osobu ne primijetimo, a njezinu žalost ne prepoznamo zbog vlastitih problema? Jesu li nam grijesi zapreka da ne suosjećamo sa svojim prijateljima, braćom i sestrama?

Od Isusa prenositi utjehu drugima

Bez obzira na naše osjećaje, umor, muke i probleme, Isusu možemo predati svoje grijehe te od Njega prenositi utjehu drugima. Gospodine, pomozi nam da u ovoj korizmi mi budemo utjeha ljudima oko nas. Pomozi nam da zaplačemo nad svojim grijesima te da nas te suze, fizičke i duhovne, dobrano očiste, zaliju i obnove kako bismo prepoznali muku i žalost drugih. S Tobom i Tvojim križem možemo biti utjeha koja će voditi k Uskrsu. Budi uz nas kako bi naša odricanja, postovi i molitve u ovoj korizmi bili žrtva i utjeha za naše grijehe i grijehe naših bližnjih. Neka Tvoja utjeha obriše suze naših duša te nas povede dalje kroz korizmeni hod, korak po korak, Tvojim križnim putem do spasenja.