Isus pada treći put pod križem

Kako je teško ponovno reći oprosti, kako je mučno pomisliti da smo napravili nešto što smo si obećali da nećemo, kako je neugodno promatrati vlastite propuste koji se uvijek ispočetka ponavljaju. Kako je posramljujuće priznavati da smo ponovno zgriješili i pokušavati ustati kad nam se čini da smo se zauvijek prikovali za zemlju. Ova težina, neugodnost, sram ponekad su više znak naše oholosti nego li odraz istinske spoznaje vlastite grešnosti i iskrenog kajanja. Riječ je o oholosti kojoj nije toliko problem reći oprosti koliko prije toga priznati da smo nekog uistinu povrijedili, nije toliko teško ustati koliko prije toga priznati da smo pali, ne predstavlja nam ni problem što opet slažemo iste grijehe, jer ionako smo samo ljudi, a svi ljudi griješe, nego to što nismo ostvarili ono što smo zacrtali izvršiti i to često puta želeći samo sebi dokazati da mi to možemo, oslanjajući se tako samo na vlastite snage. A one, kad god žele biti samo sebi dostatne, uvijek nas izdaju.

Kad padamo, nismo manje vrijedni

Isusov treći pad pod križem poziva nas da preusmjerimo pogled naše duše i srca sa sebe na Njega, na Isusa koji je i sam pod križem, natovarenim našom ohološću i grešnošću, pao treći put i tako nam pokazao da nismo sami, da kad padamo nismo ni manje ljubljeni ni manje vrijedni. On se nije bojao pasti, sniziti se i tako svojom blizinom ohrabriti stvorenje, a svojim padom nije postao ni manje Bog ni manje čovjek. Isus je uzevši križ, ponio na sebe svu našu ljudskost kao što majka nosi svoje bolesno dijete, a iz njegovog naručja po njegovoj otkupiteljskoj žrtvi u kojoj je raširenim rukama na križu obuhvatio svakog čovjeka, rodili smo se na novi život. Isus je tri puta pao i tri puta se podigao, konačno je bio podignut na križ te je nakon tri dana uskrsnuo. Svojim ustajanjima i svojim uzdignućem na križ, podigao je i nas iz naših padova i pokazao nam put koji vodi u novi život.

Put koji vodi u novi život. Kakav je to put? Kakav je to život? U čemu se sastoji njegova novost? Isus je za sebe rekao da je put i istina i život i upravo u  njemu pronalazimo odgovore na postavljena pitanja, odgovor na pitanje čovjeka i smisla, na najdublja pitanja koja nosimo u svom srcu, a koja nas je često puta strah i izgovoriti.

Novost života znači biti s Kristom

Novost života znači ići putem kojim je hodio onaj koji nam je darovao novi život, živjeti život ostavljajući tragove ljubavi, dobrote, milosrđa, opraštanja i pomaganja. Novost znači biti s Kristom, željeti upoznati ga, približiti mu se, otvarati se njegovoj riječi kojom nam svakodnevno i uvijek na nov način progovara u susretu sa Svetim Pismom, u slavlju njegove otkupiteljske žrtve, u susretu sa svakim čovjekom koji je slika Božja po njemu stvorena.

Novost ne znači život bez padova i grijeha premda ona teži tome i od toga nikad ne odustaje, no dokle god hodočastimo ovom zemljom nismo lišeni posrtanja, niti možemo reći da smo dali sve od sebe, da smo se usavršili. Uvijek nam ostaje put rada na sebi ali takvog rada koji računa s Bogom, a istovremeno daje i od sebe barem malo od čega Bog uvijek čini puno. Stoga govorimo o novosti koja se ne predaje, koja ne posustaje usprkos padovima, koja iz trenutka u trenutak, iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu promatra lice Onoga na čiju je sliku stvorena i prihvaća Boga. Boga koji uvijek prvi traži čovjeka. Novost znači trajno htjeti i pokušavati odgovarati na Božji poziv i njegovo traženje, odgovarati mu čitavim svojim bićem i ostati s njim. Jer jedino bivanje s njim dovršavat će novost u nama za koju smo stvoreni, onu novost čiji nam je početak darovan Isusovim utjelovljenjem, žrtvom na križu i uskrsnućem.