Isus prima na se križ

Gospodine Isuse Kriste, na svoja ramena uzimaš križ. Ne buniš se, već šuteći grliš drvo križa, drvo koje će donijeti spas grešnome čovjeku. Kolike ljubavi mora biti u tvom srcu za slaboga i grešnoga čovjeka da ti, nevin, ideš u smrt. Znaš da tvoja smrt neće mnogo promijeniti, znaš da će mnogi i dalje negirati tvoje božanstvo. Svjestan si da će ubojstva, mržnje, nasilje i rat biti prisutni i dalje na ovome svijetu. Ali ti svejedno grliš drvo križa za spas svake duše, za sve one koji će tvoje djelo ljubavi nastaviti živjeti na ovome svijetu, unatoč nasrtajima zloga. I tu zastajem i pitam se: zašto to činiš? Pa ti si Bog, nevin, svemoguć, stvoritelj. Ti si pravi i jedini sudac, a daješ da te tvoje stvorenje sudi. Dok u trenu možeš promijeniti osudu u svoju korist, ti šutiš, a samo tvoje srce izgovara: "Oče, budi volja tvoja!" Ramena su ti izranjena, trnova kruna na tvojoj glavi je prebolna, leđa izbičevana do krvi i sad, na sve to, stavljen ti je još i križ, križ premazan svakojakim grijesima čovjeka prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti. Križ premazan i mojim grijesima.

Nerijetko si govorio za vrijeme svog javnog djelovanja: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom". Tvojim suvremenicima možda isprva nisu bile jasne tvoje riječi, no svojim primjerom oslobađaš nas svih nedoumica i pitanja: sam uzimaš križ i nosiš ga. 

O, kako često se žalimo na svoje životne križeve. Često postajemo očajni misleći da nema izlaza iz teških životnih situacija. Naš križ nam se čini preteškim dok su muke i brige drugih upola lakše. Kad bi barem svoj život mogli zamijeniti s nekim. Nevjerojatno kako je uvijek baš naš križ najteži, a nikad ne gledamo na milosti koje nam upravo naš križ donosi. Milost tvojega križa, Isuse, bila je u spasenju naših duša. Milost našega križa jest u nasljedovanju tebe. Dok ti šuteći nosiš križ koji ti je nepravedno stavljen na leđa, ja mrmljam i blebećem žaleći se na svaku bol koja mi je nepravedno učinjena. Dok ti noseći križ ljubiš i onoga tko te osudio, ja smišljam osvetu za one koji me kleveću. Dok ti noseći križ s pouzdanjem upravljaš molitvu Bogu, ja vičem: "Bože, zašto baš meni?" I pitam se: zar doista nema lakšeg načina da te se nasljeduje?

Odgovor opet daješ ti: nema Uskrsa bez patnje i križa. Spasenja nema bez nasljedovanja tebe. I iako biti razapet na križ označava sablazan i iako je nemoguće da Bog visi na križu kao zločinac, svojim primjerom progovaraš u ime svih nevino osuđenih, bolesnih i ostavljenih, grešnih, na način da ti najveći postaješ najmanji, da ti, jedini i pravi Bog, nosiš sve patnje ovoga svijeta.

Promatram te, Isuse, na početku tvog križnog puta. Poput Petra se zaklinjem: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti." No, ti poznaješ moje slabo i grešno srce, moju slabu čovječju narav koja bježi od križa. I iako bih najrađe stao u tvoju obranu, borio se protiv nepravde, strah me da me ne zadesi ista kazna, da poruge mnogih ne padnu i na mene. Stojim bespomoćno uz put dok ti kročiš prema Golgoti. Možda i izustim koju riječ protiv tebe da ne ispadnem sumnjiv i da odam dojam kako plivam strujom ovoga svijeta. Stojim pogleda uprta u te i znajući da se moram boriti ponajprije protiv svojih slabosti, a onda i protiv svih koji žele uništiti dostojanstvo čovjeka, znajući da moram pomoći onima kojima je križ pretežak, znajući da nasljedovati tebe znači činiti ono što si ti činio cijelog svog života, ja samo stojim u strahu misleći da se ne isplati boriti. A ti prolaziš pokraj mene. Voliš, moliš i šutiš dok tvoja šutnja progovara u tvojemu činu ljubavi.

Gospodine Isuse Kriste, daj da tvoj primjer bude poticaj meni da se ne bojim izreći istinu, da se ne bojim zaplivati protivno struji. Daj da dobijem pouzdanja i snage da svoj križ prigrlim poput tebe i da ga nosim ne gledajući na sve njegove teškoće, ne mrmljajući na boli. A ponajviše daj mi ljubavi za moje neprijatelje da pod svojim križem mogu biti žrtva za njihove grijehe kao što si ti svojim križem ponio sve moje uvrede za spas moje grešne duše.