Ne postoji put naokolo

Svatko tko poznaje Nikolinu Pinko zna da je riječ o osobi izuzetnog glasa te još izuzetnijeg srca. Za ovu se mladu damu zaista može reći kako, u doslovnom smislu, slavi Boga i prenosi ga dalje kroz pjesmu i ne zaustavlja se samo na tome. Volonterka je Caritasa, Zaklade biskup Josip Lang, a u slobodno se vrijeme bavi učincima muzikoterapije. Stoga, budući da se nalazimo u korizmenom razdoblju, zaključili smo kako nema boljeg „razgovora“ od onog s osobom koja, osim žrtve, iskazuje i veliko milosrđe, što je i smisao cijele korizme.

Za početak, reci nam nešto o sebi.

Moje ime je Nikolina Pinko, sopran. Magistrirala sam pjevanje na Muzičkoj akademiji i diplomirala filozofiju i religijske znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Nastupam kao kazališna i koncertna umjetnica u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim velike ljubavi prema operi, scenskoj glazbi i liedu, neprekinuto interpretiram sakralnu glazbu. Djelujem kao zborovođa župnih zborova Župe Sv. Anđela u Savskom Gaju, vokalni pedagog akademskih zborova "I.G.Kovačić" i "Palma" te djevojačkog zbora "Zvjezdice". No, naročito sam ponosna i raduju me probe sa sestrama bosonogim Karmelićankama u Brezovici.

Još kao studentica uključila si se u rad Zaklade biskup Josip Lang tako što si snimila cijeli CD čiji je novac od prodaje namijenjen fondu Zaklade. Koja je bila svrha toga i što te motiviralo da napraviš to?

Zaklada je započinjala s radom upravo u vrijeme početka mog studija i došavši u kontakt s idejom, ona me oduševila. Način na koji mogu doprinijeti je glazba pa je ona postala moj trajni dar. CD je nastao u suradnji s mnogim dragim i dobrim ljudima koji su svi redom doprinijeli dobrovoljnim nastupom i svojim darom, svi zajedno odreknuvši se prihoda od CD-a koji sasvim ide Zakladi. Moram navesti barem neke: naše splitske idejne začetnike, a naročito gospodina Ivana Babića, flautista Juricu Goja, našeg proslavljenog Đanija Stipaničeva, klapu Kampanel, Marija Eterovića i mnoge druge. Zanimljivo je da CD nikad nismo posebno reklamirali, a on još danas pronalazi put u sve dijelove svijeta i širi dobru vijest Zaklade zahvaljujući mnogim dobrim anđelima kojih je mnogo više nego što mislimo i koji su među nama.

Imala si priliku, odnosno, bila si izabrana uveličati pjesmom i euharistijsko slavlje koje je predvodio papa Benedikt za vrijeme svog posjeta u Zagrebu. Jesi li imala prilike upoznati ga?

Da, to je uistinu bila neočekivana čast i moram priznati da se još sad sjećam neopisivog veselja nakon poziva. Nažalost, nisam imala priliku komunicirati s Ocem Benediktom,ali imam osjećaj da sam ga uistinu upoznala i doživjela onog trena kad je stupio na hrvatsko tlo. Mislim da su ga mnogi od nas istinski doživjeli tek tada, u živom susretu s njime.

Kada si shvatila da je glazba tvoj životni poziv i način na koji ćeš Boga približavati drugim ljudima?

Odrasla sam uz kapelu Sv. Ane u zvonarskoj obitelji. Glazbu sam osjećala i pjevala prije nego sto sam govorila, tako kažu. Bilo je prirodno odmah nakon prvih naučenih nota prenijeti mještanima naučeno i podijeliti radost muziciranja. Tako sam s deset godina počela voditi zbor i svirati u crkvi, otkrivati snagu i moć glazbe da djeluje na ljudska srca, duše i misli, glazba koja liječi, podiže energiju, uveseljava, smiruje, budi nježnost i ljubav - odluka je bila neminovna.

Osim što predivno pjevaš, u zadnje vrijeme i vrlo uspješno izvodiš Mozartova djela, a prošlo ljeto si nastupala i na  Dubrovačkim ljetnim igrama u operi Cosi fan tutte, u kojoj si imala vodeću ulogu za koju si dobila i Nagradu hrvatskog glumišta. Kakvo je bilo to iskustvo? Pročitala sam u nekim medijima i da si neko vrijeme morala tajiti da si dobila glavnu ulogu u toj operi?

Što se toga tiče, u svakom poslu postoje neke zakonitosti i zahtjevi posla. U svakom slučaju, debitantski nastupi kao Donna Anna (W.A.Mozart, opera Cosi fan tutte) i kao Fiordiligi (W.A.Mozart) na Dubrovačkim ljetnim igrama te nastupi sa Zagrebačkom filharmonijom su među mojim omiljenima, kao i turneja Republikom Kinom sa Philadelphijskim simfonijskim orkestrom kao solistica, što je bilo skroz drugačije, a time i jedno potpuno nezaboravno iskustvo.

Ima li razlike kada nastupaš na religijskim događanjima i ovim „svjetovnim“ koji zapravo i predstavljaju tvoj pravi posao?

Razlike možda realno ima, ali što se tiče iskrenog predanog pristupa glazbi koju izvodim i poniznosti pred skladbom, skladateljima i Onim koji inspirira, u mom emocionalnom doživljaju ona zaista ne postoji.

Pjevaš, glumiš, baviš se humanitarnim radom… Kako i kada sve to uspiješ napraviti?

Ma sve se može kad se hoće i dok si zdrav! Ima jedna poznata: ''Što manje vremena imaš, to više stigneš napraviti.'' Stvoreni smo da radimo i budemo su-stvoritelji. Sve što čovjek napravi iz ljubavi ga osnažuje, ispunjava zadovoljstvom i srećom.

Puno radiš s mladima, je li tako? Što misliš, što predstavlja najveću zapreku današnje mladeži da ostvare blizak odnos s Bogom i da puste da im se On približi?

Ništa nije novo pod kapom nebeskom. Problemi o kojima mi danas pričamo, ponavljaju se kroz razne kulture otkad je svijeta. Vjerujem da mladi koji su u svojoj obitelji (krvnoj, prijateljskoj, župskoj) doživjeli vjeru i istinski odnos s Bogom od nekog od članova te obitelji, bili poučavani ili makar samo promatrači, prije ili kasnije osjetit će interes i privlačnost. Prema novim znanstvenim otkrićima, naš Stvoritelj je u našem mozgu stvorio točku koja se stručno naziva ''Božjom''. Promatranjem je otkriveno da je ta točka kod religioznih osoba aktivna, a kod nereligioznih samo naizgled bez aktivnosti. Vjerujem da je pitanje vremena kod svakog pojedinca individualno kada će se ona aktivirati. Stoga, samo moramo biti strpljivi jedni s drugima i biti zahvalni za dar života u ljepoti različitosti, a Bogu prepustiti kada će nakupljena životna iskustva i događaji dovesti do vjere i predanja Njemu.

Što bi poručila onim mladima koji proživljavaju svoju tzv. „krizu identiteta“?

Imati povjerenja da svi ti ljudi koji su živjeli prije nas i ostavili nam svoje savjete, nisu govorili uzalud da nakon najtežih trenutaka u životu uistinu dolazi nešto lijepo, blagoslov. Nikad, baš nikad ne odustaj od sebe i najdubljih iskrenih poticaja svoje duše! Najdojmljiviji od svih citata koji sam pročitala je onaj iz knjige ''I vječno pjevaju šume'' mnogima nepoznatog norveškog autora Tvygre Gulbranssena: ''Ma što nas u životu snašlo, valja da to dočekamo puni čvrstine jer nas život treba i traži. I zato, uvijek naprijed dokle god živiš jer nema puta naokolo!''

Osim glazbe, što te još inspirira u životu?

Moja obitelj, dragi ljudi (anđeli su u ljudima oko nas) i knjige su moj najdraži način opuštanja.

Kakvi su ti budući poslovni planovi?

E sad, tu opet nalazimo na prepreke poslovne tajne! Bit će svega - opera, koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, ali ''o tom potom''. Zasad uživam u čarima Splita i Rijeke. Ipak, 5. travnja u 20 sati, u Muzeju Mimara, nastupam u sjajnom, scenski postavljenom, nenadmašnom Pergolesijevom djelu ''Stabat Mater'' pa vas odmah i pozivam jer osim sto je interpretacija na ovakav način novost u Hrvatskoj, divan je udio korizmenim promišljanjima. Slobodno pozovite i prijatelje!