Isus umire na križu

Isus umire. Zašto je Isus morao umrijeti na križu? Zašto i danas patnja nevinih, nedužnih, djece? Križ je znak samoće, nemoći i bespomoćnosti. Ne osjećamo li se i mi ponekad u svom životu kao pribijeni na križ? To su trenuci napuštenosti, prezrenosti, odbačenosti, tjeskobe i malodušja. Križ je voljeti, a ne biti voljen, znati, a ne činiti, ostajati u lošim navikama, gušiti svoju slobodu i slobodu drugih, ostajati u stanju grijeha, ne htjeti biti bolji i drugačiji. Ponekad poželimo križeve ljudi oko nas, naših bližnjih, misleći kako su njihovi križevi lakši ili manji. To je napast neprihvaćanja vlastitoga života i odustajanja od životnih izazova. Križ je prihvatiti sebe, svoju situaciju, vlastite nemoći i granice. Samo kad sebe prihvatimo možemo se uputiti za Isusom i slijediti ga sve do Golgote. 

Prihvatiti svoj život

Križ, patnja, bol i smrt nas plaše. Bojimo se ovakvih iskustava, a zaboravljamo da je ljudski život isprepleten uspjesima i padovima, srećom i tugom, radošću i patnjom. Život ima smisla samo ako se u njemu događa dinamika ovih iskustava jer samo tada možemo iskusiti pravu vrijednost života. U životnim nesigurnostima i previranjima ne pitamo se ima li Boga nego gdje je Bog? Često nismo dosljedni vlastitim odlukama, olako propuštamo dobre poticaje i trenutke milosti, zatvaramo oči i uši pred potrebama naših prijatelja i bližnjih, ostajemo zatvoreni u svojoj sebičnosti, ne odupiremo se lošim navikama, propuštamo činiti dobro. Iako smo u svakodnevici rastavljeni između onoga što jesmo i onoga što želimo biti, Isus nikada ne odustaje od nas. 

Bog je ljubav

Po Isusu križ postaje jedini kršćanski žrtvenik. Na križu on je prinio Ocu jednu i neponovljivu žrtvu kao izraz ljubavi. Križ je za Židove bio sablazan, za pogane ludost, a nama spašenicima postao je Božja sila i Božja mudrost jer je na njemu posvjedočena ljubav do smrti, do kraja. Kristov križ postaje vrhunac objave Oca koji je ljubav. Gledajući Krista Raspetoga mi možemo reći: Bog je ljubav! Vrhunac objave događa se pod suprotnošću jer na križu umire Bog. Teško je čovjeku u takvoj smrti vidjeti Boga. S pravom se pitamo može li Bog umrijeti? Ljubav se ponižava da bi omogućila slobodu onome koga ljubi. U Isusu raspetome na križu Bog izlazi iz moći i gospodstva, on dolazi k nama, spušta se do nas. 

Križ - odgovor na naša pitanja

Križ Kristov postaje odgovor na sva naša životna pitanja o smislu patnje i trpljenja: on je naše boli ponio i uzeo ih na sebe. Smisao križa ne ispunjava se u veličini i jačini Isusove boli nego u neizmjernosti i bezdanu njegove ljubavi spram svakoga od nas. Na križu se pokazuje kao Bog supatnik. Ljudsko iskustvo trpljenja postaje iskustvo zajedništva s Bogom u trpljenu, njegova svemoć se očituje kao nemoć, ali se upravo u tome sebedarju pokazuje kao prava svemoć. Prema tome, križ Kristov je vrhunac objave Boga koji ne izriče samo da je ljubav nego i kakva je ljubav. Ljubav je nužno izloženost i otvorenost, mogućnost promjenjivosti, sposobnost boli i trpljenja. Mi ljudi trpimo iz nedostatka, a Bog trpi iz punine ljubavi.

Uzeti svoj križ i slijediti Isusa

Kako je teško ljubiti, ljubiti sve do smrti da bi drugi mogli živjeti! Ima li išta veće od života darovanog za druge? Dati život da bi drugi živjeli, to je prava mjera ljubavi i to je put kojim trebamo ići. Tijekom svoga djelovanja Isus je svojim učenicima nekoliko puta najavio što ga čeka: da će biti predan da ga ubiju, ali će nakon tri dana ustati. Pozvao je učenike da ga slijede na tom putu. Dao im je ponudu: Ako tko želi ići za mnom neka sebe stavi u drugi plan, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Ići za Isusom znači dijeliti njegovu sudbinu, položiti svoj život za druge, ustrajati sve do Golgote, a znati da tu nije kraj nego u nadi iščekivati uskrsno jutro.