Film koji ostavlja dubok pečat

Veliki filmski projekti iščekuju se godinama i već u svojem nastajanju mogu steći glas filmskog klasika. Tako je i s filmom Drvo života (The Tree of Life) Terrencea Malicka, koji, pojednostavljeno, govori o svemu i prikazuje Vječnost. Snimanje gore spomenutog filma trajalo je manje nego što je uobičajeno. Između tog filma i posljednjeg prošlo je "samo" šest godina. U međuvremenu se po kuloarima stvarala slika koja mu je možda utisnula pečat pretjeranosti i prezahtjevnosti. Terrence Malick jest redatelj vrhunske reputacije poznat po refleksivnim filmovima, ali Drvo života po prvi put na sveobuhvatan način zadire u prva i posljednja pitanja.

Na ulaz u kino dvoranu sasvim opravdano bilo bi postaviti natpis: ˝Neupućenima u eksperimentalni film ulaz zabranjen˝. Razlog tomu ležao bi u načinu na koji je radnja prikazana. Sasvim neuobičajen način za visoku holivudsku produkciju, radnja se prikazuje nelinearno, što znači da nema uhvatljivu strukturu pripovijedanja premda ona strogo postoji. Radnja prati život obitelji O´Brien, oca (Brad Pitt), majke (Jessica Chastain) i trojice sinova. Glavni protagonist filma je najstariji sin Jack (Sean Penn). Nakon saznanja da mu je devetnaestogodišnji brat umro, počinje se prisjećati odrastanja u obiteljskom domu i prvih životnih iskustava pitajući se kroz sjećanja o smislu života na Zemlji. Na to ga je potaklo stablo koje je vidio u okružju gradskog betona. Jack je odrastao u skromnoj obitelji uz autoritativnog oca, koji ne skriva osjećaj ljubavi prema njemu, nježnu majku i dvoje mlađe braće. Kroz djetinstvo i mladost iskusio je osjećaje ljubavi, mržnje, pobune, straha, čuđenja, nježnostiu raznim životnim okolnostima koja su ga obilježile. Još kao dječak propitivao je smisao tih događaja i zašto se oni događaju, zašto se baš njemu događaju.



Cijela radnja se na neki način odvija u svijesti glavnih likova. Ona se odvija po naraciji i dijalozima, kojih je vrlo malo, a sastoje se u introspekciji glavnih likova. Takav način pričanja radnje svojstven je filmovima Terencea Malicka. To nam radnju čini zanimljivijom i nudi nam mogućnost da se ono što svi gledamo, slušamo, mirišemo i dodirujemo pokazuje na drugi, najčešće nov način. S druge strane, takav način glume svodi glumce na pripovijedače. Zato holivudske zvijezde ne djeluju kao zvijezde filma.

Jedno od upečatljivih osobitosti filma je krupni kadar. On djeluje vrlo efektivno jer se zaustavlja na licima i detaljima okoliša koji se od bitnog značaja za samu radnju. Također je bitna montaža koja je izrazito dinamična gotovo kroz cijeli filma što djeluje često nezgrapno. Barem za ovakvu vrstu filma.

Specijalni efekti nisu česta pojava umjetničkih filmova. Nažalost, danas su kompjuterizirani te tako ostavljaju dojam neprirodnosti, a ujedno su postali zaštitni znak skupih akcijskih filmova. Drvo života vraća se na same izvore izrade specijalnih efekata, a to su mašta, umijeće i snalažljivost. CGI animacija uopće nije korištena. Umjesto toga korišteni su zanatski trikovi kako bi se stvorio neki efekat: npr. u jednoj je sceni korištena posuda s vodom pod crvenim svijetlom u koje se ulijeva mlijeko. Tako se htjelo prikazati stvaranje svemirskih maglica i galaksija.

Ipak, o čemu jest Drvo života?! Dakako, to je film egzistencijalne tematike promatrane kroz život jedne osobe. Na početku filma kaže se da postoje dva puta kroz život: put prirode i put milosti. U izrazito vjerskoj, biblijskoj tematici, postavljaju se pitanja čiji odgovori nikada nisu potpuno sigurni. Može se odabrati njihov put, vjerovati u njih i živjeti po njima. Putokazi za djelić sigurnosti postoje oko nas i u nama. O tim pitanjima ovisi cijelokupni život na Zemlji, život Kozmosa.

Nekakav zaključak o Drvu života je teško donijeti. Dapače, bilo bi umišljeno i oholo to činiti. Barem dok ne prođe određeno vrijeme. Sve u svemu, ovo je film koji ostavlja dubok pečat na gledatelja, za čiji dojam je potrebna šutnja i pješačenje od kina do kuće bez obzira na udaljenost. On nas ispunjava i dubinski zaokuplja jer prvi nakon mnogo vremena pita o temeljima života na Zemlji. Za Drvo života se ne može reći nakon jednog gledanja da ste pogledali film. Čak ni nakon drugog gledanja. Zato se mora barem jednom vidjeti kako bi se počelo gledati. A o konačnoj ocjeni za neko dogledno vrijeme.

Tajnovitost redatelja Malicka
Terrence Malick poznat je kao ˝filmski Salinger˝ zbog svoje povučenosti od javnosti. Svoju privatnost i osobnost jako dobro krije tako da se stvorila tajnovitost oko njega. Jednom je čak ˝nestao˝ na dvadeset godina, a da nitko nije znao gdje je i što radi. Po pozivu je inače filozof, a u četrdeset godina dugoj filmskoj karijeri snimio je samo pet filmova: Badlands, Days of Heaven, The Thin Red Line, The New World i The Tree of life.