Na tragu kršćanskog humanizma

Hrvatska ide u Europsku Uniju. Jedni su nas plašili kako će biti loše ako pristanemo ući u tu uniju, a drugi kako će biti loše ako odbijemo pristupiti joj. U ovom trenutku još ne možemo predvidjeti našu "europsku" budućnost, ali ako imamo čvrstu vjeru i pouzdanje u Boga ne moramo se bojati ničega.

P. Ivan Koprek, Isusovac, doktor filozofije, u svojoj novoj knjizi zanimljivog naslova "Budi kao Bog – postani čovjek" čitatelje priprema za Europu tumačeći Evanđelje na sebi svojstven način. U samom uvodu i jedino u njemu, konkretno govori o izazovu Europe. Ona nije suočena samo s financijskom krizom već ju je zahvatio "virus liberalnoga individualizma i novog ateizma," kaže autor. Njezin humanizam vidi čovjeka kao glavnu i jedinu mjeru svih stvari.

Zanimljivo, i kršćanski humanizam ima u središtu čovjeka, osobu Isusa Krista. Njegov primjer i njegove riječi postavljaju osnove naših života i uzdižu ih prema idealima vječnih božanskih vrijednosti. Do Boga se u kršćanstvu dolazi preko čovjeka Isusa Krista i spoznavanjem sebe i svojih bližnjih kao slike Božje. Čini se da i ova knjiga ima za glavnu nakanu predstaviti i promovirati Isusov humanizam. To naznačuje i njezin podnaslov: "Na tragu kršćanskog humanizma".

Tekstovi koje ova knjiga donosi, a ima ih 30, nadovezuju se na Isusovo evanđelje koje tumače otvarajući prostore daljnjeg promišljanja nad konkretnim i aktualnim pitanjima s kojima se suočava svaki čovjek. Kao i naslov knjige, naslovi tekstova su intrigantni i pozivaju na čitanje: Kompleks Oca, Božji SMS, Miris Boga u čovjeku, Božji plus i minus, Tko je moj bližnji?, Skok u nebo… Tekstovi su kratki i zasebno gledano, lako čitljivi, ali mogu postati nerazumljivi ako se cijela knjiga čita odjednom. Vrlo su sadržajni, suvisli su, znaju pogledati stvari iz nove perspektive, potiču na razmišljanje, a karakterizira ih teološko-filozofski pristup stvarima o kojima govore.

Prvi tekstovi prilaze temi naglašenim filozofskim tumačenjima nudeći zanimljive misaone zaključke – ipak je autor doktor filozofije. U tekstu o obraćenju koje nas vodi putem prema Bogu, on zaključuje da "mi zapravo nismo ono što jesmo, mi tek postajemo u nemiru i traganju." Autor se često nadovezuje i zaključuje preko promišljanja značajnih mislioca pa u tekstu "Što činiti?" dotiče redom B. Brechta, Aristotela, I. Kanta, Ivana Krstitelja, R. Descartesa, L. Feuerbacha, K. Marxa, B. Russela, J. P. Sartera, J. L. Mackiea, R. Lepoidevina, E. Fromma, Augustina, T. Akvinskog i ap. Pavla, a sve kako bi zaključio da je svako djelovanje s ljubavlju uvijek ispravno djelovanje.

U kasnijim tekstovima osjeća se manje filozofije, a više teologije, a više se osjeća i blizina evanđelja. Ono u čemu svi tekstovi uspijevaju je donijeti neke nove zaključke na već poznate teme i tekstove iz Evanđelja. Tako autor primjećuje da je u prispodobi o izgubljenom sinu, u općem veselju, samo jedna osoba ostala tužna, a to je stariji sin. Više tekstova dotiče se glavnih kršćanskih blagdana Božića i Uskrsa, a potom različitih Isusovih prispodoba.

Prožeta mnogim i raznovrsnim temama, knjiga ostavlja dojam kompaktne cjeline pokazujući kroz evanđelje Isusa Krista kako istinski biti čovjek. Bog je postao čovjekom kako bi i ljudi mogli živjeti u pravom smislu kao pravi (Božji) ljudi, kako bi u bližnjemu prepoznali brata čovjeka, onoga koji nam može pomoći i kojemu mi možemo pomoći kada je u potrebi.

Posljednji tekst knjige govori o značenju malih stvari i u duhu tumačenja sv. Ignacija da u životu nema "sitnica," potiče na vrednovanje malih, logičnih i prirodnih stvari kao čuda Božjega. Autor piše: "Svi se čudimo, primijetio je sv. Augustin, kako je Isus s pet kruhova i dvije ribe nahranio narod, ali se ne čudimo nad pitanjem kako po našim poljima raste žito."

I ova mala knjiga, jedno je lijepo čudo svjedočenja i naviještanja uvijek novog, evanđeoskog humanizma za budućnost svijeta koji ne propada već smjera prema svijetu vječnosti. Iz nje se može učiti, s njom se može razmatrati, a sigurno će biti pozitivan poticaj svim svojim čitateljima na zalaganje za društvo istinskog kršćanskog humanizma.

P. Ivan Koprek, SJ, rođen je 1954. godine. Za svećenika je zaređen 1982., teologiju je studirao u Zagrebu, a kasnije magistrirao i doktorirao filozofiju u Münchenu. Redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, glavni urednik međunarodnoga časopisa "Disputatio philosophica," predsjednik je centra za poslovnu etiku i aktivno sudjeluje na projektima vezanim uz etiku, kulturu i filozofiju. Autor je više stručnih članaka i knjiga.