Bogatstvo sakramenta ispovijedi

Za najveći kršćanski blagdan, Uskrs, pripremamo se kroz četrdeset dana Korizme. To je vrijeme razmišljanja o Isusovoj žrtvi za naše spasenje, ali i vrijeme osobnog obraćenja. U tom smislu vjernici se trude oko najizvrsnijih djela milosrđa: posta, molitve i dobrih djela, no učinkovitost osobne korizmene obnove najbolje će se vidjeti prema plodu sakramenta obraćenja, tj. ispovijedi.

Nakladnička kuća Teovizija nedavno je objavila knjigu o ispovijedi don Enza Boninsegne, talijanskog svećenika i književnika. U svojoj knjizi "Ispovjednik se ispovijeda" don Enzo na svjež način predstavlja tradiciju i značenje sakramenta obraćenja. Ta je knjiga dobila 1. nagradu iz područja vjerske esejistike na 4. Međunarodnom književnom natjecanju 'Tito Casini' 1999. godine.

Zašto se dobro ispovijedati?

Važno je znati dobro se ispovijedati jer inače zloupotrebljavamo taj sakrament. Autoru ove knjige je na prvom mjestu briga za spasenje duša i zato često opominje pogrešne pristupe sakramentu i trudi se pružiti teologiju i objašnjenja koja odgovaraju nauku Crkve i najbolje potiču na iskreno i plodonosno pristupanje ispovijedi. Autor u predgovoru navodi svoje motive pisanja knjige: "kako bi se barem oni kršćani koji je budu držali u rukama pomirili... sa Sakramentom Pomirenja, kako bi bolje i u pravome svjetlu upoznali Ispovijed, koja je apsolutno najveći dar koji nam je Gospodin dao, kako bi ovaj dar promatrali i tražili, primali i ljubili zbog onoga što on pruža, ali i spremni dati ono što on zahtijeva."

Ispovijed - nepresušni izvor velikih tema

Knjiga ima 170 stranica, a podijeljena je na 13 poglavlja koja govore o grijehu, ispovijedi, ispovjedniku, pokorniku, vremenu i mjestu ispovijedi, kajanju za grijehe i odluci da se više ne griješi, pokori i odrješenju grijeha, a tu se, u poglavlju o ispitu savjesti, navodi i cjelovita i detaljna shema za ispit savjesti. Uz te velike teme, knjiga govori o mnogim podtemama i kvalitetno ih predstavlja. Tako npr. u poglavlju o priznanju grijeha govori o otežavajućim okolnostima priznanja, onome što ne treba ispovijedati, o prešućivanju i hrabrosti priznanja, Božjem poznavanju grijeha, vrstama i broju grijeha, te obvezi čuvanja ispovjedne tajne kako za svećenika tako i za pokornika.

Svako poglavlje popraćeno je konkretnim primjerima i poticajnim mislima svetaca i drugih mislilaca. Na samom kraju knjige nalazi se još četrdesetak citata velikih ljudi o ispovijedi te imena četiri sveta ispovjednika: Ivan Marija Vianney, Josip Cafasso, Leopold Bogdan Mandić i Pio iz Pietrelcine.

Plodovi ispovijedi

Don Enzo knjigu započinje svojim sjećanjem iz jedne dječačke ispovijedi radi koje je počeo svaki dan dolaziti na svetu misu i na kraju postao svećenikom. Time poručuje da su plodovi ispovijedi puno veći od samog oproštenja grijeha. Ispovijed nam, navest će u kasnijem odlomku, uz oproštenje daje i Božju milost, životni odnos s Crkvom, duhovno zdravlje, nutarnji mir, radost i slobodu te novu snagu i odmor za dušu kako bismo se uspješno suočili s napastima.

Ova će knjiga biti vrlo korisna kršćanima svih uzrasta koji sa sakramentom ispovijedi žive i napreduju u vjeri, a zasigurno će koristiti i nevjernicima koji će s njome razmišljati o stvarnosti grijeha i mogućnosti oproštenja. Knjiga je osobito zanimljiva i čitljiva zbog mnoštva prikladnih misli poznatih ljudi čime stvara dojam kompletnog i kvalitetnog duhovnog djela, a po sustavnom i jasnom govoru, podsjeća na klasičnu duhovnu literaturu.

Grijeh je u knjizi uglavnom prikazan kao bolest kojoj je ispovijed liječenje, bolesnik je pokornik, a liječnik ispovjednik. Na ispovjedniku, svećeniku je vrlo uzvišena i odgovorna služba dati ispravan lijek. On je u ispovjedaonici ono što je Isus bio za grješnike: liječnik, otac, sudac, učitelj i brat. Zato se knjiga ne boji nabrojati i prozvati krive pristupe koje neki ispovjednici znaju imati prema ispovijedi i grijesima uvijek sa svrhom da istakne vrijednost i plodova valjane i skrušene ispovijedi. Knjigu preporučujemo svima, sa željom da im bude od pomoći u životnom obraćenju i prihvaćanju Božjega milosrđa.

Grijeh čovjeka odvaja od Boga. Tako je apostol Petar, smatrajući se nedostojnim Isusove blizine, izrekao: "Idi od mene jer grješan sam čovjek, Gospodine!" Znamo da Isus, unatoč Petrove grešnosti, nije odustao od njega. Upravo po sakramentu ispovijedi mi se u našoj krivnji ne moramo bojati Boga jer on nam rado i spremno dolazi ususret kako bi nas oslobodio od krivnje, grijeha, zla i same smrti. Po tom sakramentu, možemo Petrovu molbu izmijeniti i reći, kako je to u molitvu sročio don Enzo u ovoj knjizi: "Gospodine, približi se k meni jer grješan sam čovjek, približi se k meni svojim milosrđem i podari mi svoje oproštenje."