Kultura vjernosti vodi nas u Dubrovnik

Nakon što su prošlog tjedna započele, u Župi bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici i ovog su se tjedna nastavile pripremne kateheze za SHKM u Dubrovniku. Unatoč malom prostoru (jer naša Župa i dalje nema crkvu!), na kateheze se redovito okuplja tridesetak mladih koji i tako svjedoče svoju vjernost Kristu i prolaze duhovnu pripremu za nadolazeći susret. Da sve kateheze budu kvalitetno predstavljene mladima, posebno brinu naši župni animatori.

Prošlog tjedna smo započeli sa ''Blagom slobode'' gdje smo se osim pojma slobode, upoznali i sa arhitekturom grada domaćina SHKM-a te pokušali povezati te impozantne građevine sa darovima Duha Svetoga, shvatili da slobode nema bez ljubavi i pokušali odrediti kako da blaga slobode odrazimo i na župnu zajednicu iz koje dolazimo.

Kultura vjernosti

Ovog tjedna na redu je bila kateheza na temu ''Kultura vjernosti''. Susret smo započeli molitvom u koju smo uključili sveopću nakanu za uspjeh SHKM-a i sve okupljene sudionike, ali i osobne nakane, svakog od nas i same župne zajednice. Nakon molitve, da bi se za susret još bolje pripremili, zajedno smo otpjevali pjesmu ''Magnificat''. Ono s čim smo se na prvom susretu upoznali, ovog tjedna smo pokušali produbiti – tvrđava Minčeta, kao simbol Dubrovnika, a mladi su sami istaknuli kako bi Minčeta zapravo bila simbol stupa obrane, nepokolebljivosti, snage, istaknute vjernosti unatoč udarima. Nakon uvodnog razgovora, zajedno smo pročitali tekst Evanđelja o kući koju gradimo na stijeni i kući koju gradimo na pijesku, te kako naš život zapravo izgleda ako svoje povjerenje potpuno ne gradimo na Bogu.

Don Ivo Bjelokosnić - primjer uzornog čovjeka

U drugom dijelu kateheze, upoznali smo se jednim primjerom iz dubrovačke povijesti, čovjekom nepokolebljive vjere i potpunog pouzdanja u Boga, uzornim čovjekom i svećenikom, don Ivom Bjelokosićem. Rođen 1911. godine u Konavlima, završio je škole u Splitu i Dubrovniku, a s dolaskom 1945.-te i partizanske vojske u Dubrovnik biva uhićen i nakon trominutnog suđenja osuđen na smrt strijeljanjem. No ipak, smrtna kazna se odgađa i ipak dobiva ''samo'' kaznu zatvora u trajanju od 20 godina koju služi na nekoliko lokacija (Trogir, na kraju i Stara Gradiška). Iz svih muka i tortura, ipak izlazi stamen, čvrst i nepokolebljiv, ni svi užasi nisu mu mogli oduzeti vjernost Bogu koja mu je bila jedna od najvećih vrlina. Unatoč starosti, Dubrovčani su ga zapamtili po tome kako je za vrijeme Domovinskog rata trčao po cijelom Gradu da bi vodio i održavao sprovode za poginule branitelje. Svim time je zaslužio da ga Dubrovčani posebno istaknu kao uzornog građanina i vjernika, uvijek vjernog, koji je svoj život izgradio na stijeni, koji se sav uzidao na Krista.

Gospodine, podaj mi vjernosti...

Na samom kraju susreta, pokušali smo zajedno odgovoriti na pitanja koje su bujice i vjetrovi našeg života, da li smatramo da smo sol zemlje, te su nam ta pitanja poslužila za slijedeći zadatak – pisanje molitve u kojoj smo Boga (za)molili za dar vjernosti, čvrstine pred vjetrovima i bujicama, snagu svjedočanstva u današnjem svijetu… Nasumičnim odabirom, pročitane su neke od molitava, koje su zapravo bile uvod u sam kraj susreta. Susret smo završili čitanjem misli koje vjernost prikazuju kao vrhunsku vrlinu i krepost, te molitvom.