Voziti i nositi Krista sa sobom

Mladima Župe Dobrog Pastira – Brestje ne manjka kreativnosti kada je u pitanju pronalaženje novih načina za evangelizaciju i približavanje Boga mladima. Tako su već sedmu godinu za redom sjeli na svoje ljubimce na dva kotača i biciklima se uputili na križni put. Je li teže pješačiti ili biciklirati i kako su uopće došli na ovu ideju, otkrio nam je Nikola Ćenan, animator mladih i jedan od organizatora ovog neobičnog križnog puta.

Nikola, najprije nam otkrij tajnu - zašto baš biciklima i po čemu se ovaj križni put razlikuje od drugih križnih putova?

Ovaj križni put je odličan način kako bi danas mladima približili Boga. Mladima se to sviđa zbog cjelokupne atmosfere koja je nastala na križnom putu i uspjeli su saznati da Boga mogu upoznati dok se zabavljaju. Mladima je vožnja bicikla nešto uobičajeno, vole vožnju biciklima, koristi im da brže dođu do nekog mjesta. O tome inače ne razmišljaju previše, to je nešto „redovito“. I zato povezati nešto njima uobičajeno, svakodnevno, a ujedno i nešto što vole s molitvom je dobar način da se pokaže mladima kako mogu slijediti Krista i obavljajući svoje svakodnevne zadatke.

Odvozili ste dvadeset kilometara u četiri sata. Zahtjeva li to veliku fizičku spremu? Koliko je sam križni put naporan?

Ovakav križni put ne zahtjeva veliku fizičku spremu jer nas na većini postaja čekaju mještani s okrepom i riječima podrške, ali nije bilo baš ni prelako. Kad smo stali na postaji na Velikom Vrhu i vidjeli kako je to visoko, mnogi mladi su tek tada shvatili koliko su prošli na biciklu i ostali su iznenađeni kako im lako ide. Nekima je bila ova ruta vrlo laka, nekima malo teža, ali u zajedništvu smo sve uspjeli. Neki su zaduženi za popravke na biciklima; ako bude potrebe, imamo jedan auto u pratnji s prvom pomoći, okrjepom i alatom. Svi su za nešto zaduženi, tako da sve prođe u redu.

"Samo Bog je dosta!" bilo je geslo ovogodišnjeg križnog puta. Reci nam nešto o geslu i o poruci koja se skriva iza njega.

Svake godine imamo geslo koje nas povezuje s nečim nama važnim, nekim događajima u pastoralnoj godini te služi kao poticaj o kojem promišljamo tijekom našeg križnog puta. "Samo Bog je dosta!" je geslo ovogodišnjeg križnog puta i njime želimo reći da uistinu bez obzira na naše svakodnevne obveze i brige, Bog je uvijek tu uz nas; mi to samo moramo uvidjeti. Molili smo na postajama za nama važne stvari: da bolje upoznamo Krista, da naučimo kako pomoći bližnjima, kako svjedočiti svoju vjeru u svakodnevnom životu, ali i za naše obitelji, našu župnu zajednicu, svećenička i redovnička zvanja i, naravno, za uspjeh u školi. Također, s obzirom da se ove godine slavi petstota obljetnica rođenja sv. Terezije Avilske čije su relikvije upravo prije ovog našeg križnog puta biciklima bile u Hrvatskoj uzeto je ovo geslo kako bi mogli poput svetice hodati svijetom (ili bolje reći voziti) i nositi Krista sa sobom. „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi, Bog ostaje isti. Strpljivost sve postiže. Tko Boga posjeduje ništa mu ne manjka. Samo Bog dosta je“ (sv. Terezija Avilska)

Ovaj događaj bio je i humanitarnog karaktera. Za što su se točno skupljali prilozi?

Prikupljeni prilozi dani su Papinskim misijskim djelima za akciju MIVA Hrvatska. To je akcija koja pomaže naših misionarima nabaviti vozila zahvaljujući kojima će možda nekome biti spašen život, vraćeno zdravlje ili omogućen put u školu. Posebno nam je drago da se prošle godine ovom akcijom kupilo i nekoliko bicikala u DR Kongo kako bi vjeroučitelji mogli doći do sela koja su udaljena i stotinjak kilometara i naviještati Evanđelje te pripremati za sakramente. Vozili smo, molili i tako svjedočili svoju vjeru, a pri tome pomogli da se i misijskim zemljama širi Radosna vijest.

Kakvi su dojmovi mladih nakon križnog puta?

Mogu u svoje ime reći da je križni put biciklima nešto posebno i drugačije jer sam na taj način uspio upoznati velik broj ljudi i doživio sam postaje križnog puta na drugačiji način, a i drugi sudionici također dijele to mišljenje. Posebno im se svidjelo što smo jednu postaju imali u novootvorenoj kući za trudnice i majke Srca Isusova i Marijina udruge „Centar za nerođeni život Betlehem“. Mnogi naši mladi su i svojim radom i novčanim prilozima pomagali da se ova kuća otvori te smo na toj postaji zahvalili Gospodinu na tome. Naročito je bilo lijepo vidjeti pozitivne reakcije nekih naših ovogodišnjih krizmanika koji su ove godine prvi puta sudjelovali. Već su neki počeli promišljati o novim rutama i žele se uključiti u organizaciju

Sedmi križni put biciklima je iza vas, ali već sigurno razmišljate i o osmom. Kojim riječima bi pozvao mlade da se priključe druge godine križnom putu biciklima?

Pozivam sve mlade da dođu i sljedeće godine na križni put biciklima jer ovaj križni put će vam pružiti priliku da upoznate nove prijatelje, vidite prekrasan pejzaž istoka grada i, najbitnije, da se zbližite s Bogom.