Usudi se biti oduševljen Kristom

Gospodine Isuse, evo me pred Tobom da Ti izrazim svoju vjeru, ljubav i zahvalnost za Euharistiju, taj neprocjenjivi dar Tvoje ljubavi. Klanjam Ti se cijelim svojim bićem, u zahvalnosti, u dubokoj spoznaji da sam voljena, da sam slobodna i da sam tvoje ljubljeno dijete. Gospodine, želim sada biti s Tobom. Zatvoriti svoje tjelesne oči, otvoriti oči srca i uroniti u Tvoju prisutnost. Sabrati svoje rastresenosti, brige, sumnje i strahove i povjeriti se Tebi. Ne želim Ti mnogo govoriti, želim Te slušati. Predajem Ti nemir i rastresenost svojih misli. Iako sam možda večeras došla ovdje, Gospodine, jer trebam mir, utjehu, snagu ili radost... sada ti želim reći: ovdje sam zbog Tebe! Želim uživati u Tvojoj prisutnosti i znam da ću u njoj pronaći sve što mi je potrebno. Dok Ti se klanjam želim čuti ono što si večeras za mene pripravio... Otvaram Ti sada svoje srce i molim te spusti u njega svoju riječ...

Iz Prve poslanice svetog Petra apostola:
Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, budete li morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.

Neka temelj tvog života bude Krist

Kroz svoju riječ Gospodin nas poziva da izdržimo sve kušnje i trpljenja. Najčešće je naša rekacija na takve situacije u životu negativna i prožeta pitanjima: Zašto? Pokušaj večeras promijeniti pogled na poteškoće koje osjećaš u svom životu. Shvati ih kao priliku za rast i izgrađivanje. Idući put kada te zadesi neka kušnja umjesto pitanja zašto? zapitaj se: za što me ova situacija izgrađuje, za što me Gospodin priprema kroz ovu situaciju? i vjeruj Gospodinu. Budi siguran da će ti On dati snagu da izdržiš svaku kušnju i izvesti će te iz nje osnaženog. Prisjeti se da je Kristovo uskrsnuće slijedilo nakon trpljenja. I nama je ići tim putem.

Tim putem išao je i blaženi Alojzije Stepinac. Blaženi Alojzije je dosljedno i hrabro svjedočio za prave vrijednosti i ustrajao na Božjem putu unatoč teškoćama, prijetnjama i nasilju. Njegov život bio je izgrađen na čvrstom temelju – Kristu. Jednom prilikom kardinal Stepinac rekao je: „Stablo naše vjere treba da počiva na zdravom korijenu, ako hoćemo da donese plod. Vjera je korijen našeg života, koja nas čuva kroz bure i oluje.“ Promislimo sada: kakva je moja vjera? Je li uistinu korijen za koji se mogu čvrsto držati kad dođu bure i oluje? Potaknut ovim riječima i životom blaženog Alojzija odluči i ti da ćeš u potpunosti živjeti svoju vjeru, bez straha da ćeš zbog toga biti osuđen pred ljudima. Neka temelj tvoga života bude Krist.

No Gospodin nas ne poziva da poteškoće i kušnje samo izdržimo. On ide korak dalje. Potiče nas da unatoč poteškoćama zadržimo nadu i radost te tako svjedočimo za Njega. "Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama." Ova Božja riječ pretpostavlja da se na meni primjećuje da sam drugačiji i da će moja radost privući druge da me zapitaju za objašnjenje zašto sam radostan, kako mogu biti radostan. U ovom društvu neprestanog pesimizma u kojem mnogi život smatraju besmislenim, mi kršćani trebamo biti puni nade i radosti. Ovaj svijet treba nadu koju donosi život s Kristom, nadu koju imamo zbog vjere u Krista i spasenja koje imamo u Njemu, bez obzira na sve životne poteškoće. Posvijesti si sada: Gospodin tebe na to poziva! Zato, ako još nisi, dopusti najprije Isusu da tebe promijeni, da te ispuni svojom nadom i radošću kako bi ih ti mogao onda dalje širiti ovim svijetom.

Upotrijebi, Gospodine, moje talente

Kardinal Stepinac rekao je: „Svaki katolik, bez razlike kako se zove, je li mlad ili star, učen ili neuk, pozvan je da bude apostol u svojoj okolini riječju i primjerom.“ Da, Bože, ti si nas pozvao da budemo oni u kojima će drugi moći prepoznati tebe. U poniznosti pred tobom iskrena se srca pitamo: koliko smo zaista tvoji apostoli? Kakve su naše riječi? Ima li u našim razgovorima mjesta za tebe? Jesmo li primjer drugima? Mogu li se bližnji ogrijati na našem žaru ili smo često hladni i ravnodušni? Blaženi Stepinac nije bježao od odgovornosti koju je nosio duboko u sebi, nije izabrao liniju manjeg otpora. Priznajemo ti, Gospodine, da često zaboravljamo na svoju vjerničku odgovornost, često je ostavljamo negdje sa strane, a katkad je prebacujemo i na druge. Priznajemo ti da je lako opredijeliti se za tebe dok smo ti blizu, dok smo u crkvi, na misi, u molitvi, a u svakodnevici prečesto popuštamo slabostima i oslanjamo se samo na svoje krhke snage. Znamo ti se žaliti da je preteško ispuniti ono što tražiš u ovom svijetu punom briga, jada, depresije... Možda se i sami prepuštamo pesimizmu i dopuštamo da nas nadvlada. „A ipak bismo prije morali zahvaljivati Bogu što nam je dao da živimo u ovako teškim vremenima“, poručuje nam kardinal Stepinac, „jer baš u takvim prilikama pojedinci mogu pokazati najljepša svojstva svoje duše.“

Gospodine, i mene pozivaš, da poput bl. Alojzija svjedočim za Tebe. I danas su svijetu potrebni Tvoji svjedoci. Osposobi me večeras i osnaži za moje poslanje u svijetu. Oslobodi me svakog straha od osude i ljudskih obzira. Želim Ti se, Gospodine, sasvim staviti na raspolaganje. Upotrijebi me za ono što želiš.  Upotrijebi trud koji ulažem, znanje i iskustva koja stječem i ambicioznost, koja je možda negdje skrivena, ali ipak postoji u meni... Upotrijebi, Gospodine, moje talente i otkrij mi misiju na koju sam pozvana. Šapni mi, Gospodine, gdje si me to zamislio, koje mjesto u svijetu čeka na mene? Gdje želiš da se borim za istinu, kako i gdje da donosim Tvoju nadu?

Usudi se...

Usudi se…
Biti oduševljen Kristom…

Usudi se…
dolaziti na njegove izvore i pitati, bez straha: tko si ti, Isuse?
I što mi je činiti, Učitelju?!

Usudi se…
osluškivati njegovu riječ,…
čuti njegov zov
i otvoriti mu vrata svoga života i srca,…
svojih snova i čežnji, planova i nada…
I vrata svih svojih ljubavi… Širom!

Usudi se reći…
„Na tvoju Riječ, Rabi, Kapetane!“
I „zaveslati na pučinu,
s veslima u rukama u ruci njegovoj“.
A ako ti smalakšu ruke ili klone duša,
otvori vjetru njegova Duha
sva svoja njedra i jedra
i pun snagom Neba,
kreni na put, bez straha.
On zna luku koja ti treba.

Usudi se…
vidjeti i iskusiti
kako je lijepo živjeti
njegovo Evanđelje,
njegovu Radosnu vijest „života u izobilju“.

Usudi se…
biti zagledan u Krista „Stepinčevom zagledanošću“…
u njegov križ… i trnovu krunu,
svim iskušenjima straha, izdaja i zataja,
svim prijetnjama usprkos!

Usudi se…
svjedočiti „mir, dar Uskrsloga“ -
molitvom, opraštanjem i blagoslovom,
u školi, u društvu i domovini,,
pred neuspjesima i uspjesima,
pred suprotnostima i kušnjama,
pred uvredama i poniženjima. (biskup A. Ivas)