Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio

Kao što slavlje Uskrsa i Božića završava tek osmi dan od početka slavljenja, tako i osmi dan nakon svetkovine Velike Gospe, tj. uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo slavimo blagdan Blažene Djevice Marije kraljice. Taj je blagdan 1954. godine uveo papa Pio XII.

Zašto slavimo Mariju kao kraljicu? Marija je ona koja je od početka odabrana. Odabrana je roditi Sina Božjega, Kralja Izraela, Kralja neba i zemlje. Jedno lijepo monaško razmišljanje kaže: „Častimo Majku Božju te smo u nju položili sve svoje nade jer znamo da može sve. A znate li zašto može sve? Njen Sin ne pušta neuslišanu nijednu njenu želju, jer joj još nije vratio što je od nje posudio. Od nje je uzeo svoje tijelo koje je učinio božanskim, ali ga nije više vratio. To je razlog zbog kojega se osjećamo tako sigurnima u rukama Majke Božje.“ Ona je po svojem Fiat – "Neka mi bude!" počela živjeti dostojanstvom kraljice svega stvorenoga. Jedna od nas, posve se stavila na službu Bogu Ocu, Sinu i živeći po Duhu Svetomu stavila se na službu nama prognanim sinovima Evinima. Kraljice zemaljskih kraljevstava, birane kao prve, najviših kvaliteta, ako su dostojanstveno živjele svoju kraljevsku ulogu, bile su one koje su se majčinskom ljubavlju zauzimale za potlačene iz naroda. Upravo takvu majčinsku gestu zapažamo i kod Kraljice neba dok je koračala ovom našom zemljom. U Kani Galilejskoj zauzela se za potrebite, cijelim križnim putem dostojanstveno korača za svojim Sinom Kraljem, koji sve čini novim, i zajedno s njime oprašta onima koji im nanose zlo, ne vraćajući istom mjerom. Ona ne napušta naroda svoga Sina – Kralja te je bila u zajedništvu učenika kada je na bladan Pedesetnice sila Duha Svetoga razlivena u svijet.

Molimo zahvalnim srcem ovu deseticu krunice jer imamo Kraljicu koja je kadra zagovarati nas pred svojim Sinom. Utječimo joj se često i budimo sigurni da će nam uvijek pružiti svoju ruku i izvući nas iz naše bijede. Recimo joj:
Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući  u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!