Kateheze

Gospodine Isuse Kriste, ti si nam rekao: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Pomozi nam da shvatimo puno značenje ovih tvojih riječi. Daj nam svoga Duha da prepoznamo nebrojene načine na koje možemo propovijedati o tebi. Neka naša srca budu ispunjena žarom za tebe, naročito u trenucima kada Tvoju riječ prenosimo na mladenačke načine kao što su glazba, igra i, osobito, gluma.

Kateheza je crkveno naviještanje kršćanske poruke koja smjera odgoju vjere. Riječ kateheza dolazi od grčkog glagola katehein, što u prijevodu znači učiniti da odzvanja, u našem slučaju da Riječ Božja odjekne u srcu slušatelja, čemu doprinosi i metoda, primjerena dob i situacija. Kateheza poučava, propovijeda. To je dublje uvođenje u kršćansku vjeru i život po vjeri.

Izraz animator dolazi od latinskog glagola animare što znači oživjeti, dati život, potaknuti, ohrabriti. U pogledu crkvenog rada, animator je osoba koja se čitavim svojim bićem stavlja u službu drugog na temelju Evanđelja i kršćanskih vrijednosti. To je onaj koji je svjestan svojih slabosti, ali se oslanja na Isusa Krista i djelovanje Duha Svetog. Animator živi svoju svakodnevnicu svjedočeći vjeru, šireći ljubav, zračeći nadu, veličajući Boga.

Ova kateheza ima za cilj pomoći mladima da posvjeste činjenicu da nas Bog ljubi i prihvaća baš onakve kakvi jesmo te da njemu možemo doći unatoč različitim vrstama „nečistoće“.

Sakrament ženidbe vjerojatno je sakrament koji mladog čovjeka ostavlja s puno pitanja, a osobito s onim: „Hoću li moći tako živjeti kako sam i obećao?“ No, sakramenti nisu oni koji bi nas ostavljali s neodgovorenim pitanjima i u strahu. Naime, svaki sakrament je konkretni izraz Gospodinove ljubavi prema nama. Zašto smo obvezni na vjenčanje? Zašto baš u Katoličkoj Crkvi? Zašto već i prije početka bračnog života govorimo o djeci? Što se događa kada i Gospodina pozovemo u svoj bračni život?

Brak je intimna zajednica života i ljubavi koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima. Sazdaje se bračnim savezom, tj. neopozivim pristankom. Taj je savez jedinstven i nerazrješiv.

Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama! Kršćanin koji se neodgovorno ponaša uništava hram vlastitog tijela i hram tuđeg tijela. Čovjek se najlakše povrijedi riječima, ali i preko seksualnosti! Naime, tijelo je sredstvo komunikacije, a u seksualnim odnosima koji nisu utemeljeni na potpunoj komunikaciji i vjernosti dviju osoba (usp. Post 2,24; 1Kor 6,16), nego samo na prolaznim tjelesnim užicima, narušava se svetost tijela koje pripada Bogu. Tijelo je mjesto proslave Boga. Bog nas susreće u hramu ljudskog tijela.

Ljubav je „božanska“, kako će reći papa Benedikt XVI., jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom, te nas po tom sjedinjenju preobražava u jedno zajedničko „mi“ koje nam pomaže da postanemo jedno. Istinski, dakle, ljubiti, voljeti drugog, znači u njemu gledati Božju ljepotu stvaranja, u njemu gledati Boga koji ga je stvorio, a ako tako gledam na drugog, ako ga tako ljubim, onda ga i poštujem i branim njegova prava i njegovu slobodu, onda živim s njim bratski život.

Ljubav - povijest svakog bića na zemlji... Stvoreni smo iz ljubavi i za ljubav, i stoga svatko od nas ima čežnju voljeti i biti voljen. No, ponekad se u toj potrazi za ljubavlju lako zanesemo onim snažnim osjećajima i pomiješamo lončiće do te mjere da brkamo ljubav i zaljubljenost. Nije svaka zaljubljenost ljubav i ne mora k njoj voditi. Sjetite se samo koliko ste se puta zaljubili tijekom osnovne ili srednje škole... No, ipak – iz takvog se vrtloga emocija može roditi skladna i toliko očekivana – ljubav!

Evanđelje nad kojim želimo danas razmatrati proširuje temu ozdravljenja i govori kako se oproštenje grijeha i ozdravljenje može zadobiti po vjeri i zalaganju drugih, a ne samo pojedinca koji je u potrebi. Želimo stoga učiti od „četvorice“ koji su se svim snagama zauzeli oko svog bolesnika kako bi ga približili Isusu. Oni nas potiču da nanovo otkrijemo pomalo zaboravljenu krepost solidarnosti.