Kateheze

Na početku korizmenog vremena, kateheza "Isusova i moja kušnja" osvrće se na problem kušnje i napasti u kršćanskom životu. Govori se i tome na koji je način Isus bio kušan i napastovan te kako je uspio pobijediti napast. Kao tri temeljne napasti u suvremenom svijetu obrađene su: napast konzumizma, napast slave i duhovne zloupotrebe te napast vlasti i moći.

Isus za sebe kaže da je Istina, Put i Život. Sve su te tri slike vrlo životne, a kako nam one mogu pomoći u svakodnevnom hodu i rastu u vjeri proučite u katehezi.

U promatranju Isusa kroz slike može nam se učiniti da je on ipak živio u nekom drugom svijetu i u neko drugo vrijeme, tako da Isusove riječi danas nemaju jednaku težinu kao nekada. U katehezi se sagledava u kakvom je okruženju Isus živio, a potom se pogled usmjerava na naše životno okruženje te uočava sličnost između Isusovog okruženja i našega.

Biblija ozbiljno shvaća patnju; ne minimalizira je, već s njom duboko suosjeća i vidi u njoj zlo koga ne bi smjelo biti. Nesreće koje dovode do boli i patnje izvode silan koncert boli i jadikovki. Jadanje u bibliji je tako često da je potaklo nastanak posebnog književnog roda - tužaljke.

Pročitajte koja su kriva tumačenja patnje i donesite svoj sud o tome u novoj katehezi.

Postoje mnoge definicije molitve: netko će reći da je molitva razgovor s Bogom, drugi opet da je molitva susret s Bogom, netko da je to otvaranje Božjem djelovanju, neki govore da molitva ima veze sa slušanjem Boga, KKC govori da je molitva uzdizanje srca i uma Bogu.

Kruh je simbol svega za čim gladujemo, što nas hrani, od čega i iz čega možemo živjeti. Kada u molitvi Očenaša molimo - kruh naš svagdašnji daj nam danas - tada u toj molitvi izričemo želju da nas Bog blagoslovi svime onime što nam je potrebno za život.

Molimo Gospodina da utaži našu glad i da nikada ne budemo gladni. U ovoj molitvi očituje se i vjera u Nebeskog Oca koji nam daruje život, a zajedno sa životom ne može nam ne dati za život potrebnu hranu i sva odgovarajuća tvarna i duhovna dobra...

Opraštanje i pomirenje je česta Isusova tema. On u raznim prigodama naglašava da treba uvijek opraštati. Nama je međutim teško opraštati. Teško nam je opraštati iz više razloga. Prije svega jer smo ranjeni nepravdama. Ranjenost se u nama buni protiv onih koji su nam nanijeli nepravdu. Želimo da i oni osjete dio boli koji mi nosimo jer pretpostavljamo da će nam tada biti lakše.

Pred nama je prikaz susreta Isusa s bogatim mladim uglednikom, koji je sigurno na apostolski krug ostavio snažan dojam, sudeći po tome što se taj prikaz može naći kod sva tri sinoptika, od kojih mu svaki dodaje neki svoj podatak. Sigurno je da su apostoli bili jako dirnuti ovim susretom i često su o njemu govorili.

Obično se govori o prijateljstvu između dvije prijateljice ili dvoje prijatelja, dečka i djevojke koje kad-tad preraste u ljubav. Također se govori o prijateljstvu između čovjeka i životinje. No, ta prijateljstva nisu uvijek blistavi primjeri istinskog prijateljstva.

Riječ apostol je danas izgubila svoje izvorno značenje. Kada sami kažemo riječ apostol mislim da tada prvo pomislimo na Isusove prve učenike, a ne na nešto što bi sami trebali biti. Radije govorimo o menađerima, trgovačkim putnicima, poslovnim parterima itd. Živimo u svijetu kad se sve promatra kroz prizmu materijalnog.