Duhovni kutak

"Božja slava se ne očituje u trijumfu i moći nekog kralja, ne blista u nekom čuvenom gradu, u raskošnom dvorcu, već se nastanjuje u krilu jedne djevice, objavljuje se u siromaštvu jednog djeteta. Bog svojom svemoći, također u našem životu, djeluje, često tiho, snagom istine i ljubavi. Vjera nam, dakle, kaže da moć toga Djeteta na kraju pobjeđuje buku sila ovoga svijeta." iz kateheze pape Benedikta XVI.

Treća nedjelja došašća uvijek me posebno veselila. U vremenu adventskog iščekivanja naviješta nam blizinu Božića. Premda se nalazimo u središtu došašća te želimo do kraja ozbiljno živjeti ovo vrijeme bdjenja i budnosti, ipak nam sve više raste radost u srcu i duši zbog dana skorog Isusovog rođenja. 

"I lupi mi šamar, onaj najjači, kad počnem kukati nad životom i kad počnem žaliti sebe. Pokaži mi prstom ono što imam, pokaži mi one koji to nemaju! Ne tražim ništa, samo me podsjeti da dišem i podsjeti me da ima i onih koji ne dišu više..." Tako bih mogla opisati svoje razmišljanje nakon razgovora sa simpatičnom dvadesetosmogodišnjom diplomiranom ekonomisticom Ivančicom Fulir anđeoskog srca. Ovo nije još jedna u nizu priča o Africi. Ovo je iskreni vapaj za pomoć naše braće i sestara u Africi.

Špilja otvorenih dlanova

U doba paleolitika (starije kameno doba) ljudi su se bavili lovom i skupljanjem hrane i živjeli su u špiljama koje su bile oslikane prizorima lova i ranjenih životinja. Osim tih prizora osobito su zanimljivi otisci dlanova ruku koji su također čest motiv špiljske umjetnosti. Arheolozi koji istražuju špiljsku umjetnost razradili su razne teorije kojima pokušavaju objasniti razloge oslikavanja tog životnog prostora. Ovdje ne želimo razrađivati te teorije ili pak pristajati uz neke, a pobijati druge. Zaustavit ćemo se na otiscima dlanova.

"Prva iskra onoga što baca svijetlo i daje puni smisao povijesti svijeta i čovječanstva zablistala je u betlehemskoj špilji; otajstvo je to koje ćemo uskoro kontemplirati na Božić: spasenje koje se ostvaruje u Isusu Kristu. U Isusu Nazarećaninu Bog očituje svoje lice i traži od čovjeka da se odluči priznati ga i slijediti. Božja objava u povijesti kojom ulazi u odnos dijaloga u ljubavi sa čovjekom, daje novi smisao čitavoj ljudskoj povijesti.

Danas, kada čovjek ode na neki dalji put, raduje ga činjenica da se ima nekome javiti da je stigao do svojega cilja. Tu mi je pak uvijek zanimljiva moja baka kad se raduje kako smo do nekog odredišta tako brzo stigli. Ponekada je znala pričati kako su ona i djed iz Svete Jane do Trsata putovali gotovo tri sata, a danas tu relaciju prijeđemo za upola manje vremena. 

Uoči humanitarne večeri u organizaciji ZKHS-a i Ureda za pastoral mladih, razgovarali smo s predsjednikom ZKHS-a Tomislavom Mandurićem, te članom ZKHS-a i suradnikom Ureda Petrom Anićem. Otkrili su nam što se krije iza ZKHS-a, što nam sve spremaju u samo jednoj večeri, te zašto su se odlučili sve prihode darovati fondu „Mladi za mlade“. Osim toga Tomislav i Petar otkrivaju zašto nikako ne biste smjeli propustiti ovu humanitarnu večer.

"Mi postojimo, još od vječnosti, u Božjoj namisli, u velikom naumu kojeg je Otac čuvao u samome sebi i kojeg je odlučio provesti i otkriti "u punini vremenâ" (usp. Ef 1, 10). Sveti Pavao nam pomaže shvatiti kako čitavo stvorenje i, na poseban način, muškarac i žena nisu plod slučajnosti, već odgovaraju dobrohotnom naumu Božjeg vječnog uma koji stvaralačkom i otkupiteljskom snagom svoje riječi stvara svijet." iz kateheze pape Benedikta XVI.