Duhovni kutak

Maranatha – dođi Gospodine Isuse! Tako su pjevali i molili prvi kršćani, tako nastavljaju kršćani svih vremena, sve dok Gospodin ne dođe. Makar nam se može činiti da su se kršćani našeg doba poprilično umorili i da njihova vjera tone u san, ima toliko primjera koji nas žele razuvjeriti.

Ovom nedjeljom započinjemo i vrijeme došašća ili adventa i novu liturgijsku godinu. I da, kao da sve već znam o tome. Liturgijska godina počinje prvom nedjeljom došašća, došašće ima četiri nedjelje koje obilježavamo paljenjem svijeća, zatim čekamo Božić. E da, Božić. Jedva čekamo polnoćku, nadamo se snijegu, atmosferi, hladnoći, grudanju, blagoslovu obitelji... 

Razgovarali smo s p. Sebastianom Šujevićem, novim studentskim kapelanom na Jordanovcu, koji nam je otkrio nešto o sebi, te svojim planovima i očekivanjima u radu s mladima. Progovorio je i o potrebama mladih, te na što su posebno pozvani u Godini vjere, a dao nam je i formulu za življenje vjere u svakodnevnom životu.

"Govoriti o Bogu znači prije svega da nam mora biti potpuno jasno što je to što moramo nositi muškarcima i ženama našega doba: ne nekog apstraktnog Boga, neku hipotezu, već konkretnog Boga, Boga koji postoji, koji je ušao u povijest i koji je prisutan u povijesti; Boga Isusa Krista kao odgovor na temeljno pitanje koji je smisao života i kako trebamo živjeti. Zbog toga, govoriti o Bogu traži familijarnost sa Isusom i njegovim evanđeljem." iz kateheze pape Benedikta XVI.

Mi svećenici obično upadamo u opasnost da mnoge naše kateheze i propovijedi započinjemo s grijehom prvih ljudi pa nas ponekad vjernici upozoravaju: „Velečasni, nemojte opet započeti od Adama i Eve“. Ipak, kako bismo razumijeli blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije kojega ćemo uskoro slaviti, moramo započeti baš od Adama i Eve.

Dragi mladi, današnja svetkovina, smještena na kraj liturgijske godine, daje nam se na razmatranje upravo kao skupni pregled svih otajstava proslavljenih tijekom jedne crkvene godine, ali opet kao vrhunac s kojega najvećim sjajem blista Kristov lik kao Spasitelja i Gospodara svega.

Čekajući na šalteru u pošti da dođu na red kod „ljubazne“ službenice, dva su se prijatelja srela nakon dugo vremena i počeli su razgovarati o trećem kojeg dugo nisu vidjeli. Jedan od njih u jednom trenutku kaže: „Čuo sam da izgleda kao 'smrt na dopustu'!“ Pretpostavljam da je htio reći nešto o pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja. 

"Razum i vjera spram Božje objave nisu nepovezani ili u oštroj suprotnosti, već su oboje uvjeti da bi se shvatilo njezino značenje, da bi se primilo njezinu autentičnu poruku, zaustavljajući se na pragu otajstva. Sveti Augustin, zajedno s mnogim drugim kršćanskim piscima, je svjedok vjere koja se izvršava razumom, koja misli i poziva na razmišljanje. Na tome tragu, sveti Anselmo će u svojem djelu Proslogion reći da za katoličku vjeru vrijedi krilatica: fides quaerens intellectum, gdje je težnja za spoznajom duboko utkana u vjeru." iz kateheze pape Benedikta XVI.