Duhovni kutak

Svaki život posjeduje odnos s Bogom. On je izvor života. Život pripada području svetoga. To se posebno odnosi na čovjeka stvorenog na sliku i sličnost Božju. Bog bdije nad njegovim životom. Sveto Pismo poziva čovjeka da se ujedini s Bogom, da postane Božji prijatelj po vjeri i ljubavi, da se nikako ne odvaja od Njega već da sudjeluje u njegovom životu. Postepeno se, kroz Bibliju i ljudsko iskustvo, otkriva da ljudska duša može uživati u Božjem životu. Knjiga Mudrosti kaže: „Duše pravednika u ruci su Božjoj... Njihova nada puna je besmrtnosti.“

Stara izreka jednog starog glazbenog romantičara kaže da ako bi skladatelj morao nešto kazati riječima, njemu ne bi teško palo da to kaže glazbom. Iako mlađi jedno stoljeće, naš sugovornik Jurica Petar Petrač, živi je dokaz kako ta izreka nije izgubila na vrijednosti. Jurica Petar 26-godišnji je glazbeni voditelj Nadbiskupijskog zbora mladih koji je ovom prilikom za „Pastoral mladih“ progovorio o osobnom doživljaju glazbe, ovogodišnjem Uskrs festu, dojmovima s bdijenja na Trgu te o predviđenim aktivnostima Nadbiskupijskog zbora.

Razmišljajući o poruci ove prve korizmene nedjelje uočavamo da se korizmena liturgija odvija na dvostrukom kolosijeku: s jedne strane kroz osnovne etape povijesti spasenja ocrtane tekstovima iz Starog zavjeta , a s druge strane nam se u evanđelju nižu najvažnije činjenice iz Isusova života sve do njegove smrti i uskrsnuća.

Želio bih danas nastaviti naše razmatranje o Isusovim blaženstvima. Šesto Isusovo blaženstvo glasi: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Vjerujem da nam je prva misao vezana uz ovo blaženstvo povezana s moralnom čistoćom. Isus nas poziva da budemo čisti u našim mislima, riječima i dijelima. Značenje ovoga blaženstva, međutim, ne može se ograničiti samo na ćudoređe, pogotovo ne samo na spolno čistunstvo.

U nekim životnim situacijama kada nam je pomoć ne samo dobrodošla već i nužna, volimo reći: „Ovdje pomaže samo pomoć odozgor!“ Doista je tako, postoje trenuci kada smo bespomoćni, kada uistinu proživljavamo svoju ljudsku ograničenost. Tada nam je potrebna pomoć „odozgor“. U evanđelju današnje 7. nedjelje kroz godinu (Mk 2,1-12), nailazimo na jednu od takvih zgoda. Nekog uzetog čovjeka, potpuno ovisnog o brizi drugih, prijatelji žele donijeti k Isusu. Gomila je prevelika i nemoguć je ulaz u kuću u kojoj je Isus. Što sada? Odustati? Nipošto.

Ponekad mi je teško u potpunosti povjerovati da vrijedim, da sam vrijedan ljubavi. Zašto? Jer sam previše svjestan svojih slabosti, jer se svijet i ljudi koji me okružuju jako trude uvjeriti me kako nisam dovoljno dobar, kako ne zaslužujem njihovu ljubav, kako previše držim do sebe. I zato pristajem da me se gazi, ponižava... Ili sam sebi to činim...

Kada je vani hlado, pada li možda snijeg ili kiša, većina nas tada voli uzeti u ruke šalicu nekog toplog napitka, nešto za „grickanje“ i sjesti pred televiziju koja nam pomalo krati duge zimske večeri. Svi volimo pogledati vijesti, film ili neku emisiju. No, baš onda kada nešto u toj seriji ili filmu ili emisiji bude nešto jako zanimljivo ili napeto, onda se u jednom trenutku sve to prekida i na ekranu nam se pojavljuju dva slova „PP“ koja najavljuju promidžbeni program.