Duhovni kutak

Protekli hladni zimski dani svima su nam teško pali i u mislima već lagano zazivamo proljeće… Ako se teško s njima nosimo mi koji imamo topli dom i obrok, koliko li je tek teško onima koji su ih dočekali na ulici, potpuno sami? Srećom, ima mladih ljudi koji ih nisu zaboravili. Margareta Vrban studentica je treće godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, rodom iz malog mjesta Sigetec Ludbreški, ali velike obitelji koja broji čak šestero djece i jedna je od volonterki koja je ovih dana žrtvovala svoje vrijeme kako bi pomogla beskućnicima.

Katolička đačka omladino! Nisu tako česte prilike, kad vas mogu vidjeti u tolikom broju sakupljene kao danas. Gledajući vas ovdje nekoliko stotina sabranih iz zagrebačkih škola, i bez obzira na organizacijske forme, prožete jednom mišlju i jednom voljom, imam razloga da se radujem i da vam posebno progovorim.

Filozof Diogenes, išao je, kažu, usred bijela dana po trgu punom svjetine sa svjetiljkom u ruci. Na pitanje što traži, odgovorio je: "Tražim ljude!" "Pa okružen si ljudima", rekoše mu. "To nisu ljudi", odgovori filozof.

Albert Camus je govorio kako se istinska naklonost prema budućnosti sastoji u davanju svega u sadašnjosti. Ova naklonost, a zapravo nada u budućnost koja je obilježena potpunom darovanošću sveg sebe u sadašnjosti nalazi se i u riječima: U tebe se Gospodine uzdam!

Danas u prvom čitanju iz knjige o Jobu slušamo Jobovu jadikovku. Čovjek je pritiješnjen bolešću, nevoljom, smrću voljenih, bolovima, napose samoćom i besmislom. Svakodnevno mu iskustvo govori da je njegova radna i društvena produktivnost ovisna jedino o stanju njegova mesa - tijela. Kroz slijedeća poglavlja Knjige vidi se da su i njegov odnos prema Bogu, njegova vjera i smisao života jednako tako ovisni o snazi i učestalosti negativnih podražaja na njegove završetke živaca, o tome napada li nešto maligno njegovo tijelo i koliko mu je život donio radosti i užitka.

Sigurno ste mnogo puta susreli redovnika ili redovnicu i bar jednom ste se zapitali zašto se netko odlučio živjeti u samostanu. U čemu je radost života posvećenog Bogu ispričao nam je fra Marin Karačić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije, rodom iz Širokog Brijega – pravi radosni fratar u čijem društvu poželite bolje upoznati Onoga koji je izvor te radosti.

Sjećam se jedne hladne sobe prije skoro tridesetak godina u blizini zagrebačkog autobusnog kolodvora. Mjesec studeni najavljivao je hladnu zimu. Kao studenti, brat i ja žalosno smo gledali peć kojoj su manjkala drva. Otac i majka živjeli su u zavičaju, u Zagorju. Nerijetko su se zaduživali da nam plate skromnu sobu. Rađala su se pitanja i očekivanja. Ali ljubav je domišljata...

Vedran Kosalec 24-godišnji je student  4. godine diplomskog studija telekomunikacija i informatike na FER-u gdje je i član Studentskog zbora i Povjerenstva za upravljanje kvalitetom. U slobodno vrijeme trenira mali nogomet u FutsalFER-u na faksu, trči, čita i bavi se rodoslovljem – ništa neobično za jednu mladu osobu. No uz sve to, iznimno je aktivan i u svojoj župi na Jarunu i bez obzira na duhovne padove, primjer je pravog potpunog povratka i predanja života Bogu.

Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci... Riječi su koje je zabilježio sveti Marko o tome kako su Isusove riječi djelovale na slušateljstvo te subote u sinagogi.