Duhovni kutak

Svetkovinom Bogojavljenja slavimo Gospodnji radosni čin kojim Spasitelj dolazi ne samo "izabranom narodu", nego i svim drugim narodima. Sveti Pavao kaže u današnjoj poslanici "da su Kristovim rođenjem i pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu, Radosnom viješću" (Ef 3, 6).

Neka ti danas obraze zarumene osjećaji zahvalnosti. Bezbrojni su razlozi za riječ hvala. Svatko ih može naći veoma mnogo. Zahvalnost nas čini sretnima. Neka hvala i njezini odjeci ispune srce. Zahvaljuj za stvari koje nikad nisi trebao platiti. Iz dana u dan dobivaš ih besplatno. Svakog dana prolaziš svijetom koji je Bog stvarao za tebe! Udišeš zrak kojeg ti nitko neće naplatiti. U svakoj minuti petnaestak udisaja! Oni dopiru i do posljednje stanice tvojega bića. Za disanje ne trebaš tražiti predračun. Nitko ne mjeri kubike zraka koje ćeš danas udahnuti.

Među sretnicima koji su na Hodočašću povjerenja u Berlinu bili smješteni u obitelji našlo se i pet Hrvata koje je ugostila baka mladenačkog duha, Renate Dasch. Gospođa Renate pripadnica je evangeličke zajednice, a život joj je obilježen umjetnošću – bila je operna pjevačica, sada u slobodno vrijeme svoj vrt iza kuće popunjava glinenim glavama koje sama izrađuje, a zidove kuće krase brojne njezine slike. U tom umjetničkom duhu odgojila je i svoje četvero djece koja su sva redom glazbeno nadarena.

Navikli smo se, a vjerujem i očekivali prvu nedjelju po Božiću slaviti kao nedjelju Svete obitelji. Ali eto, u petak Sveta obitelj, a danas, na prvi dan nove godine, prva nedjelja po Božiću posvećena Blaženoj Djevici Mariji Bogorodici. Crkva želi da novu godinu započnemo s posvetom svega što će se u toj godini događati Blaženoj Djevici. Ali ne samo to, želja i poticaj idu u smjeru prožimanja svega što će se u toj godini događati vjerom kojom je Marija vjerovala.

Da nema njih ne bi bilo ni današnjega evanđelja, ni tolikih pisanih i izgovorenih djela kroz povijest, ne bi bilo ni svakodnevne komunikacije. Jedino kako bi uspjeli komunicirati bilo bi pomoću znakova. Koristimo ih svaki dan, a pri tom uopće i ne mislimo da ih čitamo, pišemo na svojim mobitelima, računalima ili bilježnicama, te da ih izgovaramo. Taj pojam je i u središtu današnjega Evanđelja koje nam se navješta. Riječ je, naravno, o „riječi“. I to ne o bilo kakvoj riječi, već Riječi koja je uzela tijelo, koja se utjelovila i to samo s jednim jedinim razlogom...

Mlada frizerka iz Zagreba Marija Tašić, zajedno sa svojom šeficom, svakoga vikenda frizerski salon seli iz centra grada u dom za nezbrinutu djecu u Hrvatskom Leskovcu gdje mališanima ispunjava svaku želju. U dječjim očima, Marija je pravi heroj, a kao takvu ju je prepoznala i udruga "Ponos Hrvatske" koja od 2005. godine odaje priznanja ljudima koji su svojim djelima pokazali iznimnu ljudskost, inspirirali druge ili učinili nešto zbog čega su primjer drugima.

I ovaj Božić, 2000 godina nakon svog povijesnog rođenja, Bog ulazi u naš svijet, Bog postaje dio stvarnosti u kojoj živimo. Svijet je to u kojem postoji toliko kultura i civilizacija - toliko različitosti. Oko nas je toliko svjetskih čuda, toliko prirodnih ljepota, toliko potencijala i bogatstva. Naš svijet je svijet ljudskih otkrića i dostignuća. I po ovom Božiću Bog postaje dio tog svijeta.

U našoj župi u vremenu došašća mladi imaju jedan lijepi običaj. Jedan drugome ostavljaju poticajne poruke, kratke, ali duboke misli, često iz Evanđelja ili iz pera nekog sveca. Obvezuju se da će moliti za tu osobu ili na njezine nakane. Tako je mene prije nekoliko dana dočekala vrlo poticajna poruka. U svom sam adventskom poštanskom sandučiću naišao na malu epruveticu, onakvu kakvu koriste u laboratorijima. Na njoj je bio zapisan evanđeoski citat Mt 17,20, a u njoj su se nalazili papirić s porukom „ovoliko je dovoljno, ne zaboravi“ te nekoliko sitnih zrnaca.