Duhovni kutak

Središnja misao došašća jest iščekivanje Gospodina promatrano kroz različite vidove. Prije svega tu je očekivanje u Starom zavjetu koji je trajno bio usmjeren prema Mesijinu dolasku. O njemu govore proročanstva, koje liturgija donosi u ovo vijeme, kako bi ih vjernici razmatrali da se u njihovim srcima probudi duboka želja i potreba za Bogom - što je sve tako živo opisano u proročkim spisima.

Dragi prijatelji, pišem ovo razmatranje još uvijek pod dojmom obilježavanja dvadesete obljetnice pada Vukovara. Ujedno se pitam ima li smisla tjedan dana kasnije govoriti o Vukovaru od strane nekoga tko je u to vrijeme imao četrnaest godina i ratne dane provodio u sigurnim podrumima grada Zagreba? Bojim se banalnih riječi kojima se ne može opisati sva strahota ljudske patnje koju su doživjeli zatočeni Vukovarci. Bojim se stavljanja u kožu onima koji su se opravdano osjećali zaboravljenima, ostavljenima i izdanima.
   

U našem vjerničkom životu dogodi se obeshrabljenje, malodušje i malovjerje. Zadnje nedjelje u crkvenoj liturgijskoj godini slavi se svetkovina Isusa Krista Kralja Svega Svijeta. Ovaj veliki blagdan podsjeća nas da Isus Krist nije samo jedan od likova iz burne ljudske povijesti, već naprotiv Onaj po kojemu sva ljudska povijest dobiva smisao. Onaj po kojem moj  život dobiva smisao. Isus Krist jest zaista Kralj Svijeta i Gospodar povijesti.

Tridesetjednogodišnji svećenik Odilon Gbènoukpo Singbo, rodom iz Benina, prvi je misionar u Hrvatskoj. U našoj je zemlji bio na teološkom studiju te se u sedam godina već udomaćio, zavolio našu kuhinju, ljude ... Trenutačno je na službi u Kerestincu kao župni vikar, a mi smo u razgovoru saznali kako se živi u njegovoj rodnoj zemlji Beninu, kolika je važnost Crkve u tamošnjem društvu, nedostaje li mu njegova domovina - a sve u prigodi posjeta pape Benedikta XVI. njegovoj zemlji ovog vikenda.

Naše današnje razmatranje inspirirano je riječima sv. Ivana Zlatoustog i životom svete Elizabete Ugarske čiji spomendan danas slavimo. Ivan Zlatousti jednom je rekao: Uzalud je postiti i ne imati krova nad glavom, posipati se pepelom i plakati bez prestanka. Ako to nikome drugome ne koristi, nisi učinio ništa. Doista, ljubav prema Bogu i čovjeku ne može biti besposlena, ne može biti tek simbolična, ona mora biti stvarna. Inače to nije ljubav, nego privid koji nas može krivo uvjeriti da ljubimo, a zapravo smo miljama daleko od onoga što ljubav jest.

Mnogima od nas, dok smo prvi put, a možda i još pokoji put, čitali odlomak iz današnjeg evanđelja, pada u oči jedna nelogičnost koja nam se čini kao nepravda: zašto je jednome od trojice spomenutih, povjeren tek jedan telent? Ili ovo: zašto se na koncu taj jedan neoplođeni talent, dodaje baš onome koji ih sada ima deset? Pokušat ćemo odgovoriti na to.

Kristina Rubić iz Splita, studentica pete godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, volonterka udruge Korablja.