Prezentacije

Daruj čovjeku pored sebe jedan topli zagrljaj, jer to je rijetko bogatstvo koje dolazi od srca i ništa ne košta. Kaži dragom biću „Volim te“ i pri tom misli tako. Nađite vremena da se volite, nađite vremena da razgovarate, da dijelite kroz razgovor sve ono što vam je zajedničko jer život se ne mjeri po broju udisaja nego po broju trenutaka koji su nam oduzeli dah. Jedan poljubac i zagrljaj koji dolaze od srca mogu svo zlo da poprave. Sve ovo znamo - zašto ništa ne mijenjamo?

Često ne vidimo što imamo i kako se prema nečemu odnosimo. Mislimo da vrijedimo više ako imamo više. Tako gledamo svijet i ljude oko sebe. Mjerimo koliko tko vrijedi po tome koliko posjeduje stvari. Padamo u zamku pa i sebe počinjemo tako gledati. Žudimo za materijalnim i cijeli život nam prođe, onda zastanemo, okrenemo se i vidimo da iza sebe nismo ostavili ništa. To u nama onda budi osjećaj manje vrijednosti. A sve to, zašto? Zapitajmo se? Možda nam dječak iz ove priče može dati odgovor jesmo li bogati ili siromašni? :o)

Kad molim želim se predati Gospodinu potpuno. Razmišljam i želim Gospodina vidjeti, čuti, osjetiti u svojoj blizini. Želim da dotakne svaki dio mog života i da ga obasja svojim svijetlom. Moj život da bude svet. Svet jer je On u njemu i jer Ga svatko može prepoznati u meni. Želim da ta svjetlost uvijek svijetli u meni – dan i noć - zauvijek!

Znamo da nije lako biti uvijek dobar prijatelj i da nije lako u svakom trenutku biti tu za drugoga. No, trebamo se truditi. Ne smijemo uvijek čekati da nas prijatelj zatreba da bismo mu pomogli. Isus već osjeća što je u srcu. Slijedimo njegov primjer. Ljubimo jedni druge kao što je Gospodin nas ljubio :o)

Bojimo li se odricanja? Bojimo li se dati sebe? Bojimo li se ljubiti? Korizma je vrijeme kad uz molitvu, post i odricanje trebamo pronaći sebe i sve ono što nas koči i priječi nam put k Gospodinu. Ljubav je put kojim trebamo ići. Isus je rekao: „Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“ I „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ U ovoj zadnjoj ne smijemo zaboraviti da ona uključuje ovo „samoga sebe“. Odricanjem također ljubimo samoga sebe jer se želimo osloboditi navezanosti i pripremiti se za Uskrs.

Posti od površnosti, zavisnost, laži, neljubaznosti, oholosti...“Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“ Budi veseo, budi radostan, ne žalosti se već zahvaljuj za ono što imaš. Korizma se mora dogoditi u nama. Molitvom se približimo Gospodinu. Pustimo Mu da nas mijenja i da uđe u naš život. Neka naša vjera raste i množi se. Neka u toj vjeri rastemo. Ufajmo se u Gospodina i ljubimo ga jer njegov sin na križu jest dokaz njegove ljubavi prema nama. Korizmi pustimo da nas mijenja i na Uskrs se probudimo novi!

Uvijek se pitamo čega se trebamo odreći u korizmi i zašto? Ne znamo koji je točno cilj?! Važno je samo znati da naše odricanje u korizmi služi našoj izgradnji. Nije nam u cilju odreci se nečega da bi Bogu bili draži ili da tom žrtvom nešto zaslužimo. Korizma je radi nas! Naši grijesi su oni koji nas sputavaju da živimo u slobodi, odgovorno i u skladu sa našom savjesti. Odrecimo se grijeha i nakon Uskrsa i dalje gradimo sebe i neka nam ova korizma bude smjernica za daljnji život. Dopustimo da nas Krist mijenja!

Ne znate kako živjeti na zemlji? Ne znate kakvi trebate biti da bi gledali Boga licem u lice? Ne treba to biti ništa spektakularno, veliko i nezaboravno. Trebamo samo čuti što nam Gospodin želi reći, a svoj život živjeti ponizno i u skrovitosti svoga srca ostaviti trag. Nemoj se truditi biti poput orla, radije budi poput vrapca. Nemoj se truditi biti poput oceana, radije budi poput potočića. I iznad svega... “Budi poput raja, budi Božji dom!“

Ponekada mislimo da naši savjeti drugima samo pomažu, da su upravo oni ono što drugome treba. Mislimo da imamo pravo govoriti drugima što im je činiti, ali promislimo još jednom jer naši savjeti nekada postanu osude. Stavimo sebe u situaciju kad trebamo nečiju pomoć i kako smo tada krhki poput ovih orhideja. Želimo li da nas taj drugi osudi? Pokudi? Ili, da nam bude podrška? Trebamo upozoravati jedni druge i usmjeravati na pravi put, ali imajmo na umu da je Bog jedini sudac i da mjerom kojom mjerimo i nama će se mjeriti. Budimo spremni oprostiti i shvatiti drugoga.

Otac nas na svakojake načine upućuje i vraća na pravi put. Izaberi barem jednu misao koju ćeš, uz Njegovu prisutnost slijediti kao zvijezdu vodilju na putu prema vječnosti.