Prigodno

Baš sam neki dan nazvao svoje stare prijatelje Josipa i Danka. Nismo se dugo čuli, ovih dana je svatko u svojim problemima, gužvama i obiteljskim obvezama... Iako nas je život odveo na druge krajeve grada, znali smo mjesto sastanka, ono je oduvijek isto. Kvart Maksimir je mjesto gdje se uvijek rado vratimo. Nemamo puno godina, 21 nam je na leđima, ali sve što smo prošli zajedno, krije ovo prekrasno naselje. Baš tih priča se uvijek rado sjetimo, one nas vrate u neke ljepše dane kada je jedina briga bila da stigneš doma na ručak...

Teško možemo očekivati da ćemo ikada znanošću dokazati vjeru. Kada bi se takva mogućnost pojavila, više ne bismo trebali vjerovati te samim time vjeru ne bismo više nazivali vjerom. Opovrgnuti vjeru znanošću također je nemoguće i nepotrebno jer vjera nam govori o stvarima koje su onkraj svakog ljudskog iskustva i samim time nisu podložne znanosti kao predmet proučavanja. Iz tog razloga vjera i znanost se međusobno ne isključuju.

Vukovar je simbol Domovinskog rata koji je bio borba za samostalnost i nezavisnost Republike Hrvatske; simbol otpora srpskoj ratnoj agresiji. Svake godine se 18. studenoga sjećamo tog velikog grada, grada heroja koji je podnio veliku žrtvu za slobodu naše domovine. Uvijek se sjetimo kolone prognanih Vukovaraca, patnje i bola na njihovim licima, slika razrušenog Vukovara, Ovčare, ubijenih i mučenih ljudi, Siniše Glavaševića i potresne „Priče o gradu“.

Ne bojte se, otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu, njegovoj spasiteljskoj moći - riječi su koje su označile početak jednog velikog pontifikata bl. Ivana Pavla II. Tek će vrijeme pokazati koliko je upravo taj svetac naših dana potaknuo mlade širom svijeta da svoj život usmjere na Isusa Krista. Međutim, iako blaženik poziva da se Kristu širom otvore vrata, jedan njegov prethodnik, također blaženik Ivan XXIII., pozvao je prije pedesetak godina da se, simbolično govoreći, otvore prozori kako bi svježi zrak mogao ući u Crkvu/crkvu.

Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u selu Brezariću u župi Krašić, kao peto od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji. Odgoj i povezanost s Bogom već u ranoj mladosti zasigurno su mu pomogli u prepoznavanju svog poziva, kao i hrabrog pomaganja potlačanim ljudima u burnim vremenima koja su bila ispred njega.

Uoči predstojećeg blagdana Svih svetih, predstavljamo vam najnovije proglašenu sveticu Katoličke crkve, koja je specifična po tome što je prva kanonizirana američka Indijanka. Svetom je proglašena na Misijsku nedjelju, 21. listopada ove godine. Mohikanka Kateri Tekakwitha poznata je i kao Pocahontas Katoličke Crkve, vjernici ju zovu i Lili Mohikanka, dok je Kateri zapravo skraćenica od Catherine, što joj je krsno ime.

Godine 2001., nakon što sam maturirala u srednjoj medicinskoj školi u Varaždinu odlučila sam se pridružiti Družbi sestara milosrdnica. I moj put odaziva nije bio jednostavan, bio je praćen protivljenjem roditelja i nerazumijevanjem rodbine i prijatelja. Nije bilo lako sve napustiti zbog Krista. No snaga poziva u meni je žarko gorjela i za mene nije postojao ni jedan drugi put doli put na koji me Krist pozvao.

Kad bi vas netko pitao zašto vjerujete u Boga, vjerojatno biste mu odgovarajući ponudili svoje razloge. Ti razlozi mogu biti općeniti, a mogu biti i konkretna osobna iskustva ili zapažanja koja su vama dala i još uvijek daju jasnoću Božjeg postojanja. Kad bi naredni niz pitanja išao u smjeru tipa: "A zašto vjerujete baš Isusu? Zašto vjerujete da je On Sin Božji? Što vam daje tu sigurnost?", koji bi bio odgovor? Roditelji, svećenici, vjeroučitelji, propovjednici…?  

Godina vjere proglašena je na 50. obljetnicu otvaranja II. vatikanskog koncila koji je svojedobno donio promjene od velikog značenja za Crkvu

Za dan pedesete obljetnice svečanog otvorenja Drugog ekumenskog vatikanskog koncila, kojemu je blaženi Ivan XXIII. »dodijelio kao glavnu zadaću bolje čuvati i predstaviti dragocjeni poklad kršćanskog nauka, kako bi ga se učinilo dostupnijim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje« (Ivan Pavao II., Apost. konst. Fidei Depositum, 11. listopada 1992.: AAS 86 [1994] 113), Vrhovni Svećenik Benedikt XVI.