Prigodno

Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskoga zagorja, najposjećenije je svetište u Hrvatskoj. Mjesto Bistrica, koje je dobilo ime po potoku koji protječe kroz mjesto, spominje se u ispravama prvi puta 1209. godine kao feudalni posjed, a župa, koja je u početku bila posvećena sv. Petru i Pavlu, spominje se stotinjak godina kasnije. 

Još od davnina poznato je kako se njegovala strast prema fotografiji, a fotografskim su se zanatom bavili samo oni imućniji građani koji su i sami mogli snositi troškove cjelokupne fotografske opreme. Fotografirali su se samo bogati ljudi koji su si to  mogli priuštiti. Većinom su to bili portreti vladara koji su kroz povijest vladali svijetom i fotografije njihovih obitelji.

Kršćane se kroz povijest, često puta bez razloga, okrivljavalo za mnogo stvari ili probleme, a jedna od najstarijih optužbi bila je ona za kanibalizam. U drevna vremena Rimskog Carstva, u prvim stoljećima Crkve, poganima pa i samim carevima nije u potpunosti bilo jasno na koji način kršćani mogu jesti tijelo i piti krv svog učitelja i osnivatelja Isusa. Neshvaćanje, ali i netrepljivost prema Kristovim sljedbenicima vrlo često stvaralo je razne predrasude i kriva shvaćanja, poput same optužbe da za vrijeme tjednih okupljanja ritualno jedu svog učitelja.

Dok se po medijima sve više povlače slučajevi maloljetničkog nasilja ili nasilja među mladima i situacija postaje krajnje ozbiljna, mi smo odlučili donijeti vam nešto drugačije. Moralna panika koju su mediji stvorili, nažalost, više s razlogom nego bez njega, potaknula je i konstantno potiče mlade da se organiziraju protiv nasilja. No, što ih je dodatno približilo tome? Činjenica da nemaju drugog izbora jer je situacija već davno izmakla kontroli, altruistički motivi, a možda oboje, tko zna... No, akcije koje poduzimaju i njihovi rezultati i više su nego hvalevrijedni. 

Svi imamo svoje boli i brige u svakodnevnom životu, ali kao braća i sestre u Kristu, ne moramo se osjećati izolirani. Mi smo dio obitelji - Katoličke Crkve - i molitva je najmoćniji način kako možemo pomoći jedni drugima na putu za nebo.

Otkriće pisma, složit će se mnogi, jedno je od najrevolucionarnijih otkrića ljudskoga roda. Od trenutka kada su ljudi shvatili da svoje misli i ideje mogu trajno zabilježiti na kamenu, tj. listu papira, svijet je postao drugačije mjesto. Od tada pismenost, a ne osvajačka i slična umijeća, postaje pokazatelj napretka nekog društva.

Nedjelja Dobrog Pastira prilika je za razmišljanje o Evanđelju koje ćemo slušati (Iv 10,11-18). Isusova usporedba o pastiru i ovčinjaku jedna je od najljepših kršćanskih tema koja izražava duboku povezanost između Krista kao Dobrog Pastira i kršćana kao onih koji ga slijede svim srcem. Uz mnoge druge simbole poput ribe ili molitelja raširenih ruku, već u drevnoj Crkvi jedan od najdražih motiva bio je upravo prikazivanje Krista s ovcom na leđima ili ovčinjaka s ovcama i pastirom Isusom.

Ta prekrasna livada iznad kuće moga djeda zauvijek mi je ostala u sjećanju. Volio sam trčati njome i puštati zmajeve. Oni su tako slobodno letjeli nebom, a tako sam se i ja osjećao. Mlađi brat i ja igrali smo se s našim labradorom bacajući mu štapove koje bi nam on uvijek vraćao. Nogomet je ipak bio glavni događaj dana. Postavili bi golove koje nam je djed napravio i u tom trenutku ta livada bi postala naš "Camp Nou", a pobjednik morao ići u selo po sladoled. Kada bi nam dosadilo, otišli bismo po štapove i na obližnjem jezeru, više-manje uspješno, hvatali ribice.

Sumnjamo li da dijete ima autizam, jedan od najvažnijih znakova za uzbunu je nesposobnost djeteta za uspostavljanjem društvenog odnosa s drugim ljudima. Leo Kanner, koji je prvi opisao autizam (1943. godine) ukazao je na najizražajnije poteškoće upravo u ostvarivanju društvenih odnosa koje možemo očekivati kod takve djece i odraslih. Kod autizma ne postoji samo jedna, već čitav niz teškoća koje se javljaju različitim intenzitetima.

Kada je Poncije Pilat, upravitelj rimske prefekture Judeje, u sudskom procesu upitao Isusa: «Što je istina?» (Iv 18,38), vjerojatno je očekivao neki jasan i jednostavan odgovor. Ali Isus nije odgovorio. Samo pitanje proizašlo je iz rasprave o tome je li Isus židovski kralj, optužba zbog koje je i doveden u carsku palaču. Isusov odgovor da njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta i da je došao na svijet da svjedoči za istinu, potaknuo je rimskog namjesnika na razmišljanje i postavljanje pitanja o istini. Što je to istina?