Duhovni kutak

Prema odluci zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u četvrtak, 28. veljače, na dan kada Petrova stolica postaje prazna, u župnim i drugim liturgijskim zajednicama diljem Nadbiskupije u večernjim satima s okupljenim vjernicima slavit će se sveta misa nakon koje će uslijediti klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, zahvaljujući Bogu za darove koje smo po papi Benediktu XVI. primili, moleći za Crkvu i na Papine nakane, a osobito za duhovna zvanja. Donosimo vam klanjanje koje je za tu prigodu pripremio vlč.

"Hvala vam što ste se okupili u tako velikom broju na ovoj posljednjoj općoj audijenciji moga pontifikata. Hvala od srca! Doista sam dirnut! Vidim živu Crkvu! Mislim da moramo zahvaliti Stvoritelju na lijepom vremenu koje nam daje sada dok još zima traje. Kada sam 19. travnja prije gotovo osam godina prihvatio preuzeti petrovsku službu, imao sam čvrstu sigurnost koje me je uvijek pratila: ta sigurnost da Crkva živi od Božje riječi. Nalazimo se u Godini vjere, koju sam proglasio zato da učvrstim upravo našu vjeru u Boga u okruženju koje kao da ga sve više potiskuje u drugi plan.

Što li je bilo na tvom srcu, Šimune, dok si svoja leđa podmetnuo pod težinu križa i zaputio se sa čovjekom kojeg i ne poznaješ? Kako li je bilo gledati Mu sveto, izmoreno, popljuvano lice? Što si vidio u umornim Mu očima? Jesi samo šutio? Je li On pokraj tebe šutio? Je li te dotakla ta blizina neznanog ti čovjeka? Vjerujem, Šimune, nakon što te pogledao da i nisi više osjećao kako Ga ne poznaješ. Vjerujem da je nakon toga trena postao ti tako bliz, tako blizu tvoga srca da bi sada dragovoljno i bez prisile pomogao križ Mu nositi… 

Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije "ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri" (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: "Radujte se u Gospodinu uvijek!" (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013.

Dragi mladi, liturgija ove druge korizmene nedjelje pred nas stavlja prekrasan događaj Preobraženja Gospodinovoga u punom sjaju što je zapravo svojevrsni predokus njegova uskrsnuća, a mi je možemo tumačiti i kao zalog njegove proslave u blagdanu Uskrsa. 

Kada su kretali s ovim projektom, nisu ni znali u što su se upustili. Uskoro su svo svoje slobodno vrijeme nesebično uložili u mjuzikl o sv. Maksimilijanu Kolbeu, o kojemu do tada nisu mnogo znali. Nikola Pašalić je maturant Građevinske škole koji se priprema za studij građevine, a u mjuziklu tumači ulogu logoraša i pjeva u zboru, a Marija Dujmović privodi kraju studij urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša na zagrebačkom Šumarskom fakultetu te je zborašica u zboru Kolbe.

Dragi prijatelji, oprostite što sam ovako izravan i nazivam vas prijateljima, ali mislim da bismo češće trebali smatrati jedni druge prijateljima i imati povjerenja u onoga koji mi je blizu jer nas je i sam Gospodin nazvao prijateljima i u Njemu smo svi prijatelji i braća u ljubavi. Ovo prijateljstvo osobito je vidljivo kada razmišljamo o našoj nebeskoj Majci i kako nas ona ujedinjuje – darovana nam od svoga Sina s križa – pod svojim Prečistim Srcem.

Uroni u Božju prisutnost, u molitvu i stavi mu svoje srce i duh na raspolaganje – gdje te On želi voditi ovih dana, danas... Uživi se, primijeni na sebe.

Povorka je krenula iz Jeruzalema prema brdu Kalvariji. Nisu daleko odmakli kad je Isus pao prvi put pod križem. Meni su dugo u ovoj postaji najčešće za uho zapinjale riječi prvi put. One ustvari naznačuju da to nije jedini pad, da će ih sigurno biti još. Često su mi se zato u nutrini javljala razna pitanja. Pa čemu onda dramatiziranje oko ovog prvog pada? Čemu uzdasi koje sam znala čuti među pukom dok se čitala ova postaja? Nije li strašnije ono što se događa poslije? Da, događa nam se često da relativiziramo taj pad jer pasti prvi puta i nije neki neuspjeh.